"HTIO SAM SINOĆ", pjesme

Početkom 70-tih sam pobjeđivao u govorenju poezije.

TECI VODO

Daj teci vodo ukleta

snovima mojim začeta

nek ruka moja ne stane

dok nova pjesma ne svane

dok čemer ukus ne stvori

dok krv se u srcu ne skori

dok nova nada ne plane

ili dok stare ne nestane

teci vodo teci

ili nemoj teći.

ZABORAV

Već s ljubomornim jutrom

i s maglom u brezinoj kosi

prokislim uspomenema

i ne dosanjanim snima

bivam stariji za jedan zaborav

Uvijek se ponešto otkine

i sklizne kroz procjep nepovrata

neki dobar vic neki tužan pogled

nešto što nas je nekada činilo srećnim

ili što je punilo grudi tugom

I tu su htijenja skoro beskorisna

Uzaludni su pokušaji da se nešto očuva

svježim i istovjetnim nekoliko godina

vremenom sve gubi svoj oblik

i postaje osnovna supstanca zaborava.

REKVIJEM NAŠOJ TOPOLI

Prva si sjećam se gorda i uvijek budna

pružala svoje radosne ruke

svakom novom danu

Jedino te je kiša znala rastužiti

LJudi su se oko tebe okupljali

kada god su morali neku mudru odluku donijeti

Ti si im iako nije služila kao savjetodavac

Jedino te je vjetar tjerao u plač

Zimi si nas uvijek skrivala u svoju toplu zavjetrinu

Nas od herojstva promrzle prve dječake Prvomajske

Onda bi nas s proljeća obradovala svojom visinom

Svi smo ti se divili a najviše mi koji smo tek prestajali biti dječaci

Tobom smo se kleli našim prvim ljubavima

a ti si uvijek mudro čuvala naše tajne

Tada su došli na glupu ideju oni manje romantični od nas

oni za koje je drvo samo drvo

U početku smo bili ogorčeni mi prvi dječaci Prvomajske

Sa smrću te naše topole gasnuo je pregršt lijepih snova sjetnih uspomena

Onda smo shvatili da će ove zime ta naša topola grijati dom novih dječaka

onih dječaka koji će se nekom drugom topolom kleti na ljubav

Možda će i plakati kada tu njihovu topolu budu sjekli

Mi nismo plakali

Mi smo bili tužni

i ponosni što naša toplo hrabro mre.

ODLAZIŠ

Još i sad vidim

i vrbu i rijeku i put i tebe

odlaskom nudiš mi kraj

Vrba ti maše dugo granama zlatnih niti

rijeka ti nudi sjaj večernji da srce zebe

put te uporno vodi u nepovrat će te skriti

I vrba maše

i vrba maše

i maše vrba a ti odlaziš

I rijeka nudi

i rijeka nudi

i nudi rijeka a ti odlaziš

I put vodi

i put vodi

i vodi put a ti odlaziš

I vrba

i rijeka

i put

i ja

a ti odlaziš

SANJA

Volio sam jedne zime jednu Sanju

Dok su se nijemi vrhovi planina

gordo dizali i pomalo tužno

dizali ka nebeskom beskraju

Ta je Sanja o kojoj pričam

u stvari i bila velika pričalica

Dok su nijema lica izvještačena i tupa

slušala vječno njena blebetanja

ja sam joj rekao da laže

I zamislite zaćutala je

Ćutala je ona ćutao sam ja

Gledali smo se dugo nijemo i bezizražajno

Nismo čekali ništa a htjeli smo mnogo

Da i to se može

Ko zna koliko bismo mi tako ćutali

da nije došlo proljeće

i mi smo se kao što to biva u proljeće

zavoljeli.

SAMO JEDAN TREN

Kad bih smio da volim

volio bih tebe

makar samo jedan tren

Svi bi rekli da je ljubav samo sjenka iluzija mojih nijemo saćuvanih

Kad bih smio da želim

želio bih tebe

makar samo jedan tren

Svi bi rekli da je ljubav samo sjenka iluzija mojih nijemo saćuvanih

Kada bih smio da sanjam

sanjao bih tebe

makar samo jedan tren

Svi bi rekli da je ljubav sam sjenka iluzija mojih nijemo saćuvanih

Kada bih smio

u stanju bih bio

voljeti tebe

makar samo jedan tren.

MOŽDA JE BILO

Možda je bilo šta da kažem

puno riječi puno nada

i eto sada ja se slažem

životom da mi ljubav vlada

Možda je bilo ne znam reći

nećeg čudnog u tim snima

o toj svojoj novoj sreći

pričam priče nove svima

Možda je bilo što da lažem

u toj vezi lijepih dana

da sad se nadam životu blažem

ili da mi mašta bude mana

Možda je bilo da dođe treći

maštanja moja on da kvari

jer tvome srcu on je preći

a ja sam ti samo prijatelj stari

Možda je bilo šta da kažem

Možda je bilo ne znam reći

Možda je bilo što da lažem

Možda je bilo da dođe treći

Možda je bilo . . .

Možda je bilo . . .

ŽVAKAĆA LJUBAV

Jednom davno prije mnogo zima

sretoh Marijana mjesečinom plovi

zavoljeh je sjetno kao što se voli

djevojka lijepa kao što je ona

Ali neku narav imala je glupu

jer sve dok je ljubim ona gumu žvače

ja je ljubim

ljubim

ona žvače

žvače

Al je ipak voljeh čudnije i jače

pokraj rijeke noću tamo kraj bazena

ja joj čitah Lorku a ona mi snena

reče da me voli i još toga mnogo

u zanosu sreće al znam da me laže

jer sve dok je ljubim ona gumu žvače

ja je ljubim

ljubim

ona žvače

žvače

I dok kiša pada i dok vjetrić piri

ljudi žele sunce srce da im grije

ne misle da stvari još i gorih ima

nego što je studen i košava zima

ima bome ima kada ljubav stane

jer sve dok je ljubim ona gumu žvače

ja je ljubim

ljubim

ona žvače

žvače

I s proljeća prvim kad se nova rađa

žvakača nam ljubav zbog sve većih svađa

raspade se snena u tami bazena

I danas se nekad Marijane sjetim

u snovima opet zbunjuje me ona

jer sve dok je ljubim ona gumu žvače

ja je ljubim

ljubim

ona žvače

žvače

KO ĆE TI SUTRA TE SUZE DA ČUVA

Jedne smo se noći u tišini sreli

mjesec ti je meku milovao kosu

u zagrljaju nježnom čekali smo rosu

rastati se nikad nismo više htjeli

A cijele noći lahor nježno duva

vrbino lišće tiho s tobom plaće

ko će ti sutra te suze da čuva

i ko će te voljeti od mene jače

Rosa pade tiho da nas ne probudi

i umi nam nježno uspavana lica

iz sna nas prenu cvrkut malih ptica

I vidjesmo sretni jutro kako rudi

A vjetar poče još jače da duva

vrbino liše tiho s tobom plače

ko će ti sutra te suze da čuva

i ko će te voljeti od mene jače.

MOJA LJUBAV

Nikada ti više neću reći da te volim

tako mi Sunca

i nikada više za tebe neću loviti vjetar

Ti u stvari ne zaslužuješ ni sve te zore

kad ih tako pospano gledaš

one pospanko moj mali zaslužuju fanfare

te zore

Ni večeri nisu više tako lijepe

ni večeri

Nekada su bile pune tvoga smijeha

i treptaja sad su gluve pune dugih ćutanja

prijete rastankom

Suze su ti više slane nego one davne

one prve

I pogled taj pogled nije više onaj

onaj dragi

Ništa više nije kao prije jedino moja ljubav

moja ljubav

Što se tebe tiče sve je gotovo sve

Ništa se tu učiniti više ne može ništa

Mogu još samo maštati o nama

o nama

Nikada ti više neću reći da te volim

tako mi Sunca

i nikada više za tebe neću loviti vjetar

nikada

vjerujem

nikada.

POŽELJEH DA TI NAPIŠEM PISMO

Poželjeh da ti napišem pismo nježno kao tvoja duša

ali ni jedne blage

toliko blage riječi ne nađoh

iako te volim

Bože zašto sam pjesnik

kada ljudi nisu izmislili ni jednu dovoljno nježnu riječ

Zaštom jednostavno nisam kipar pa da stijeni dam tvoj lik

što bi tada planina bila ponosna na tu svoju stijenu

Zašto bar nisam muzičar

pa da muzikom dočaram tvoj blagi drhtaj kada si srećna

Bio bih najtraženiji muzičar svih vremena

Jer nema te umjetnosti koja te ne može

i ne smije dočarati i oslikati toliko divnu kao što i jesi

Jedino pjesma zadrhti pred tim činom

ovako kao što sada ova pjesma

drhti.

VESNA

Vesna nije htjela

ili nije smjela

da bez riječi nijemo

napusti moj grad

Samo joj je trava

noću kada spava

šaputala tiho

da otići mora

Ideali njeni

nijemo oboreni

spavali su tiho

čekajući kraj

Lahor joj je blagi

vraćao san dragi

a stvarnost je gruba

budila iz sna.

A JA TE VOLIM

I cvrči cvrčak i šumi šuma

i sunce peče i voda teče

a ja te volim

I ne cvrči cvrčak i kiši kiša

i lijevi tip je veći jer je treći

a ja te volim

I prava trava i koljeno lijeno

i sreća veća što smo u tami sami

a ja te volim

I kaži laži i moli da ne boli

i idi vidi da l lažem kad kažem

a ja te volim.

JUTROS

Poslala me jutros zvijezda

da joj malo noći kupim

da dosija što ne uspje prošle noći

Poslala me jutros magla

da joj malo stakla kupim

da zamagli što ne uspje prošle noći

Poslala me jutros bijeda

da joj malo želja kupim

da uživa što ne uspje prošle noći

Poslala me jutros ljubav

da joj neke oči kupim

da izljubi što ne uspje prošle noći.

DOSTA MI JE

Dosta mi je

dosta

i tebe i mene

i sivila mutnog što mi grudi hrani

Ta gdje su ti dani

i slatki i slani

poljupci na rijeci u hrastovoj sijenci

Gdje su da zabruje

pubertetske struje

da te volim

a i ti

i ti da voliš mene.

NAPUSTIĆU NOĆAS

Napustiću noćas tebe i tvoj dom

bezglavo ću poći vjeruj bilo kuda

volio sam tebe srcem snagom svom

volio sam zalud ti si posve luda

Vrijeme tvoje ljubavi već je davno prošlo

šaputanja duga sad su samo snovi

i ćutanja dugih sad je vrijeme došlo

u tvome je oku znam već neko novi

Napustiću vjeruj naći ću već snage

i za taj prokleti čin otuđenja

oči su ti vlažne i prkosno drage

no ja hrabro zborim dušo doviđenja

Napuštam te zauvijek jer ja tako želim

odlazim u beskrj maštanja pred zoru

odlasku svome tako se veselim

sa srca ću skinuti ovu tešku moru.

ŠTA JE TO ŠTO TONE U MENI

Šta je to što tone u meni

ljigavo sivo i sveto

da li su možda to dani sneni

il ljubav moja je to

Šta to kroz men e teč e

u ludom vrtlogu krvi

i maš tu mi moju kreče

da stignem do tebe prvi

Šta mi to sjećanja vraća

u doba snova i nada

I da l mi je zbog toga jača

želja što dušom vlada

Šta mi to govori vječno

da ljubav je nešto kleto

jer ona živi srećno

a ja ko bolesno pseto.

NEŠTO KAO RIJEKA

Ti si nešto kao rijeka

tihi žamor za lijep san

utjeha si koja čeka

da joj svane novi dan

Nikad nisi htjela biti

mojih snova tiha rima

vječno želju ti ćeš kriti

a ja ću je reči svima

Neka tvoja topla ruka

putem zvijezda sreću traži

nek mi glas mi tvoj meka zvuka

poraženog boli blaži

Neka tvoje nježne oči

uspavanku meni daju

nek mi kažu da ćeš doći

opet u svom srećnom sjaju.

SJEĆAŠ LI SE

Sjećaš li se kako smo jednog jutra

u ono proljeće

pokušali da odpjevamo naljepšu pjesmui života

Umjesto na notnom sistemu linija

po žicama dalekovoda

su se poredale crne poslovno ozbiljne vrane glumeći note

Sjećaš li se kako se odmah zatim

sunce skrilo za oblak crnih misli

i dugo tražilo da mu oslobodimo put.

DIĆI ĆU POGLED

Dići ću pogled

dići ću glavu

dići ću ruke

ustat ću

Bacit ću pogl ed ka horizontu

klimat ću glavom u ppozadrav

pružat ću ljude za zagrljaj

krenut ću u nepovrat

Pogled ć e me voditi ka nadanju

glava će počivati u sjećanju

ruke će lebdjet u nićemu

a hodat ću vječno u mjestu.

HTIO SAM SINOĆ

Htio sam sinoć jedina moja cvijeće da ti berem

ali u oktobru kao za inat ne cvatu ljubičice

Zatim sam htio najdraža moja grudi da si derem

da mi nikad više tvoje vrele suze ne pokvase lice

Htio sam sinoć jedina moja Lorku da ti čitam

ali ti se stih pojma nemam zašto iza suza sakri

Zatim sam hio najdraža moja da sam gradom skitam

da mi društvo čine u tišini noći ti parkovi mokri

Htio sam sinoć jedina moja da svu ti ljubav dam

ali tebi ipak sad mi je tek jasno do nje nije stalo

Zatim sam htio najdraža moja da budem vječno sam

Lorku da ti čitam nikada mi više na um ne bi palo.

Htio sam sinoć...

htio sam...

sinoć....

VOLIM

Vim tvoj stih

tvoje tople rime

volim kad u njima

nađem svoje ime

Volim tvoj lik

tvoje tužne oči

u njima j e staza

kojom ćemo poći

ići ćemo negdje

putem tvojih nada

ići ćemo dugo

sa kišom što pada

Da li ćemo stići

Ikad u te dvore

što čekaju negdje

tu uz samo more

Volim tvoj san

ja u njemu živim

u svakom tvom stihu

ja se snu tvom divim

Volim tvoj glas

Ti ćeš njime moći

mene povest putem

kojim ćemo poći.

Novi Travnik, maj 1975.

I NE PITAJ

I ne pitaj da l su zore

isto sive kao prije

I ne pitaj da l se more

u sutonu tiho smije

I ne pitaj da li ptice

čuvaju još naše tajne

da l mi kiša mije lice

da l su moje oči sjajne

Ti ne pitaj ništa više

nemaš prava ništa znati

sad su samo moje kiše

i njih neću nikom dati

Još jedino vjetar zbori

ponekad o davnoj sreći

i šapuće tiho zori

jedino me san još lijeći.

Novi Travnik, 12.1o.1976.

TANJA

Kad na nebu zvijezda plane

i muzika sve nadjača

ti živjet ćeš divne dane

djetinjega smijeha plača

Sada spavaj drago dijete

Nek ti lijepa bude sanja

topla nježna i bez sjene

bratimice moja Tanja

Koliko će kiše pasti

poplavama da nam prijete

tolika ćeš ti porasti

lepršavo milo dijete

Sutra ćeš ti naći vrata

paučine lišća granja

vrata mira a ne rata

djevojčice mila Tanja.

Novi Travnik, 7. maja 1977.

CARICE MOJA

Ako me voliš a ja ti dođem

u neke divn e pijane sate

i onda krenu kroz men e za te

bujice sreće i jato snova

Hej znaj - ti tad ućuti

i ćutanjem me mrzi

i ćutanjem me voli

i ćutanjem učini da tuga ne boli

Carice moja

Vino i tuga kada se nađu

u istoj čaši u istoj zori

i onda srce istinom gori

bujicom sreć e i jatom snova

Carice moja.

Novi Travnik 26. avgusta 1991.

VOLIM SVE ŠTO NARCIS NUDI

Mislio sam da za mene

više neće svitat zore

mislio sam da će sjene

iz prošlosti da žubore

Mislio sam da će ruke

uvenuti od čekanja

mislio sam da ću zvuke

ugušiti iz sjećanja

Volim sve što narcis nudi

volim tvoje smijalice

u stanju sam da poludim

čim ugledam tvoje lice

Volim kad mi kažeš sj etno

da su kiše malo tužne

znam da kadkad lažeš spr etno

da su stare zime ružne

Ali evo desilo se

moja ruka vedrija je

moje oko srećom sija

Ja te volim - j a te volim.

Novi Travnik, 8.2.1979.

MOJA VANJA DUŠO SNENA

Kao neka davna sjena

opet mi se ista javiš

kao nada probuđena

mojom dušom ti se plaviš

Tvoje tijelo tvoje oči

tvoja kosa u svanuće

mislio sam sve će proći

sve što bij eše moje juče

Hej Vanja moja Vanja

da l¢ još trojke stepom jure

da li tvoja duša sanja

one naše davne bure

Ko se sada s tobom smije

moja Vanja dušo snena

ko ti blage ruke grije

moja nado promašena

Daleko su zime one

kad nam pjesma ljubav dade

dok jutarnja zvona zvone

samo za nas vrijeme stade

Sad je vrijeme sasvim drugo

Mene grli još gitara

Dobar dan ti želim tugo

Dobar dan ti pjesmo stara.

RIJEKA

Tako tiho teče rijeka

kao vrijeme oko mene

kao kada vrba čeka

da joj vratim uspomene

Nikad ova rijeka neće

Biti više naša Sena

nema onog šuma sreće

jer je vrba prevarena

Sad se vrba rijeci svija

sada rijeka vrbu tješi

doći će i dani ljepši

sunce sreće će da sija.

PETROVARADIN

Usnule sjene prastarog grada

i tiha voda Dunava

opijaju moja čula

još i sada

iako sam daleko daleko

I lijepe oči Eržike

plavlje od neba beskrajnog

lutaju mojim mislima

i kao u lavirintu

ne mogu izlaz pronaći

A pjesma sjetna tanana

iz duše smj erno pjevana

spongano nudi sjećanja

a noć je duga besana.

Pucarevo, 28.6.1985.

DŽERI LI

(Sanjici)

Moja mala Džeri Li

jesu li te prepali

svi ti plavi snjegovi

ili si mi tužna ti

Budi hrabra Džeri Li

to su samo ružni sni

Reci jednom hoću ja

Reci jednom želim ja

Reci jednom to sam ja

Daj ne plači Džeri Li

Znaš da su to foleri.

Pucarevo, 1.maj a 1986.

NIKADA VIŠE LJUBAV

Nikada više nikome neću reči da volim

I ako se to i desi ušutjet ću

Kao da su rijeke zanijemile u meni

A misli hrle u nepovrat

Došla si bila i nestala

A ništa se moga srca pitalo nije

Volio sam tebe i hirove tvoje nenadane

I bio sam spreman srce ti na dlanu darivati

Šaputati Jesenjina na tvoje uvce maleno

Ej drugovi znani

LJubav zloća jedna bj elosvjetska me opet slagala

U moju se srž uvukla i harala kao carica

Bio sam lud pametan n esretan sretan i sve tako

A kiše su lile neprestano u meni

Više nikada ljubav.

Pucarevo, 12. marta 1985.

I PLAČE BREZA

(Po Dučiću)

Svetu vatru bakreno nebo raspaljeno sija

crveni rijeka večernjeg žara htijenja

smaragdovih gora blijeda kao čežnja

u proljetnoj noći lasta gnijezdo svija

Usnuli vjetri šumarkom se kradu

da sruše gnijezdo lastavici jadnoj

dok traži hranu djeci svojoj gladnoj

dok plače beza u vjetrovom hladu

A mala zvijezda nestašno treperi

usnulu pjesmu srećnih obećanja

I srećna je lasta jer ponovo sanja

da su živa ptičad i da nema zvijeri

I plačem breza uzaludno želi

da Sveta vatra oči joj spali

jer vidje jednom ptičad gdje su klali

a ptičići samo živjeti su htjeli

Svetu vatru bakreno nebo raspaljeno sija

crveni rijeka večernjeg žara htijenja

smaragdovih gora blijeda kao čežnja

u proljetnoj noći lasta gnijezdo svija.

TEBI

Tebi kojoj istina i strepnja

u oku pakleno igraju kolo

nudim ljubav čvršću od stijenja

i srce na dlanu toplo i golo

Tebi kojoj se na usni svela

sva bjelosvjetska tišina što gori

nudim sva ćutanja i sva opijela

i nešto što srce mi tjera da se bori

Tebi što ti riječi bezglasno klize

iz oka što nešto nepostojano traži

nudim tugu da ti savjest grize

jer istine nema bez začina laži

Tebi što si tako prokleto lijepa

i svjesna toga si ponosno biće

pijana stih ti moja želja sklepa

al ne laži sada da to te se ne tiče.

ČEKANJE

Jednom davno mali dok sam bio

ja zavoljeh plavih očiju joj sjaj

a bila je lijepa i bio je maj

reći da je volim ja joj nisam smio

Želio sam ljubav kao žedan vode

sklonim se da tugujem tu u neki kutak

strpljivo sam čekao povoljan trenutak

ona ne dočeka već sa drugim ode.

Novi Travnik, 1970.

TO NIJE DOSTA

Ostavi ti nešto kao dio sebe

makar i u stihu da ti bude oko

pa kad čitaš dušo da ti savjest grebe

ja stremim sa stihom da odem visoko

Ostavi ti nešto da vam maštu pali

da vašom dušom moje riječi gaze

da i mi smo znajte nekad pisat znali

u dobu kad druga djeca jezik plaze

Ostaviti n eš to zbog čeg srce zebe

jer u vašoj duši sada vlada tmina

u snu želim da sjedim kraj tebe

i čitam ti stih kraj topla kamina

Ostaviti n ešto kao spomen mali

kao ova pjesma što misli nam zove

kao mirnog mora što nemirni vali

udaraju čamce što životom plove

Ostaviti n ešto kao dio sebe

Ostaviti neš to da vam maštu pali

Ostaviti neš to zbog čeg srce zebe

Ostaviti neš to kao spomen mali.

DILEMA

Kao sreće most duga se slila

od žalosne br eze prema tihoj rijeci

i pitanja mnoga ko u zagonetci

htio sam ti sada postaviti mila

Ali za te stvari treba srce j ako

lako je sa smj eškom pr omatrati dugu

ali da ti kažem da j a volim drugu

i da ću otići vjer uj nije lako

Zaš to br eza ćuti žalosno se svila

kao da sam nesrećnik jedini na rijeci

a pitanja mnoga ko u zagonetci

hti o sam ti sada postaviti mila.

KOLIKO

Koliko nijemih lutanja sjetom

umornog stiha što bolno rida

Koliko briga pčele za cvijetom

toliko bolnog kajanja i stida

Koliko htijenja za životom novim

da se n eš to novo oko mene desi

koliko ću moći r eći stihom ovim

toliko će lakši biti moji grijesi

Koliko varanja u igri života

niskih udarac a i prljanja duše

toliko preskakanja zabranjenog plota

toliko se moji i deali ruše

Koliko bolnih obećanja nada

iskrenih želja vjerovanja sreći

koliko plača zbog odbjeglog stada

toliko želja duše što ječi.

LjUBAV JE KUJA

Ljubav j e kuja koj a liže i grize

sve prema svojim trenutnim htijenjima

Ljubav za mene više nije

Riječi su smij ešn e ljubavne

ako iskreno nisu ni reč ene ni shvaćen e a govore o ljubavi

Ljubav za mene više nije

Ruke su duge i požudno drhte

i prave su samo ako dohvate ono čemu teže i budu dohvaćene

Ljubav za mene više nije

Oči su želja i tuga

u njima klija raste i vene ljubav a da o tome odlučivati ne mogu

Ljubav za mene više nije

Srce je farsa n esnivana tragedija kroz gusto granje

i samo za idiote nije

Ljubav za mene više nije.

Pucarevo, 13. marta 1985.

MOJOM NIKAD NEĆEŠ BITI

U polutami sobe dok sa prozora sjena

pokriva ti lice njegovu mirnoću

slušam kako tvoj a duša neizmjerna

prijetnjama mi svojim obećava samoću

Po katkada ti samo skoro neprimjetno

neki sjetni smješak zaleprša licem

Pokrivena nisi a doba nije ljetno

i već davno nježn e pobjegle su ptice

Kad bih samo smio u sanje ti ući

bezbolno po tebe i po tvoje čari

htio bih da saznam šta je to što mući

tvoj e toplo tijelo i sreću ti kvari

Znam da nikad mojom nikad nećeš biti

to drhtavo tijelo drugi će da ljubi

o tebi ko ženi ne želim ni sniti

jer teško je kad se č ak i u snu gubi.

DOK PLAMEN DRHTI

Tražeći temu za pjesmu novu

šibicu kr esnuh i gledah joj plam

žuta mu toplina izgara u slovu

stiha što iz grudi slijeva mi se sam

I dok plamen drhti sjećanje se vrati

u oku ti iskru još i danas vidim

suzno bi ti oko čekanje da skrati

ja ti se te suze besppomoćno stidim

Zatim te vidjeh kako pun a sr eće

hvataš vjetar rukama objema

na umorno ti tijelo ja donosim cvijeće

al šibica zgasnu druge više nema.

Novi Travnik, 28.10.1971.

KAKO JE LIJEPO

Kako je lijepo

kad se duše lome

neki nježni zvuci

neke stare zore

Kako je sretno

biće što te voli

da zbog tebe umiru

najtužnije boli

Ti si nešto novo

biće koje biva

ti si lijepi sanak

što se tajno sniva

Kako je tužno

kad se ruše snovi

kada se bez nade

sanjari i voli

Kako je sjetno

svako tiho veče

kad negdje kroz tebe

maštanje proteče.

Novi Travnik, 19.10.1979.

NAPIŠI MI PJESMU DRUŽE

(Pavlu)

Napiši mi pjesmu druže

o nježnosti ove žene

neka želje naglas kruže

uspavan e oči njene

Neka pjesma tvoja krene

krvotokom do mog srca

nek poželi nekad mene

da me grije poput Sunca

Napiši mi pjesmu neku

što će pjevat o ljepoti

neka tople suze teku

nek se sreća s tugom stopi

Ti napiši da ja pjevam

Nek ne bude pj esma tuge

Nek ponudi što ja nemam

Malo sreće za sve druge

želim pj esmu tvoju snenu

želim nadu da me grije

želim ludo ovu ženu

želim da se vječno smije.

OPROSTI MALENA MOJA

Oprosti malena moja

što snage ja nemam više

sada sam ko tužna rijeka

kojoj su potrebne kiše

Oprosti malena moja

ja sad već govorim tiše

ruka mi drhti ja starim

meni su potrebne kiše

I vjetri da ljubav vrate

I snovi da noći skrate

I tihi jecaj gitare

I zora da mi svane.

Novi Travnik, 16.1.1974.

ZAŠTO ME FORTUNA MRZI

U oku mi vrijeme stade

I kroz maglu šapat čujem

Kr eni opet ima nade

ja željama dušu trujem

Drhtava mi ruka traži

zadnju paru što se skrila

piće moje grudi snaži

da l je sreća što je bila

Krupijea pr sti brzi

vrte rulet nadu nude

zašto me Fortuna mrzi

što će biti neka bude

Prodao sam sve što mogoh

I propio nemoguće

samom sebi ne pomogoh

više n emam čak ni kuće

Dok se rulet dugo vrti

moja duša sreću sanja

neminovna ruka smrti

mene vodi put beskraja.

Pucarevo, 6. jula 1987.

BREZOVA DRVA

Nježno bijela kao grudva snijega

kora joj u tankim kaiš evima se ljušti

i mala krošnja iznad toga svega

malo me štiti dok kiša bijesno pljušti

Eto to je breza iako ne želim

suviše grubim riječima da vam pišem

o stablu sa kojim ludo se veselim

da nakon kiše mogu veselo da dišem

Zima je bila te tako i hladno

ni žive duše da ide po putu

samo jedno kuče smrznuto i gladno

kraj hladne peći šćućureno u kutu

A onda naglo kao grom iz neba

Sj ekiru zgrabih što j e iza vrata

sa stola uzeh zadnji komad hljeba

i vratih se tek n akon dva tri sata

U maloj sobi sad je sasvim toplo

i pas je pustio da ga san obhrva

pred kućom leži oboreno truplo

a pored šporeta jadna brezova drva.

ČUJEŠ LI

Čuješ li

vjetrovi više ne viju

Čuješ li

i kiše su stale

Čuješ li

ja starim

Ti to ne čuješ

a eto ja to sve čujem.

Novi Travnik, marta 1977.

U STANJU SAM

U stanju sam da za tebe

vjetru kažem da utiša

prisvojih te ja za sebe

zavidi mi čak i kiša

Možda moje nisu rime

kao što su nekad bile

u svakoj je tvoje ime

oči su se tu sakrile.

NEK RULETA NOĆAS KRENE

Nek ruleta noćas krene

nek se vrte snovi moji

neka gore oči njene

ja sam srećan što postojim

Zaplesat će sad žetoni

po zelenom stolu sreće

u grudima srce zvoni

napustit me luna neće

Na kocku ću dušu stavit

u oku će stati suza

šamp anjac će noćas sl avit

fortuna je moja muza

Kreni kolo sreće moje

Hazard liječi stare rane

na stolu su sanje tvoje

sjeć anje na davne dane

I loptica neka igra

ritmom moga ludog srca

nek skakuće kao čigra

šampanjac će sad da puca

Nada jeste svemoguća

dok se igra bilom mojim

kazino je moja kuća

ja ću igrat dok postojim.

Pucarevo, 6. jula 1987.

KIŠNI PETAK

U mome gradu svakoga petka

padaju kiše

Prvo ih dugo pospano nebo nudi samo

a zatim grunu kao kašlji nebeski

daleko tamo

Tada se čudim što olovka moja

sama piše

U mome gradu svakoga petka

padaju kiše

Kao po voznom redu oblaci se slože

u vrstu po jedan

zatim se malo stisnu dogovore

a dan ih je žedan

umjesto mozga komanduje srce olovci dapiše

U mome gradiu svakog petka

padaju kiše

one padaju i srijedom alim su najljepše

u petak

Danas kao nikada prije taj petak je

izuzetak

danas (Malena ti znaš) to nebo plače

a ne liju kiše.

TUŽAN SAM

Tužan sam

tužan do neba

Tuga mi dušu ispija

Moju dušu koja biješe

vrelo sreće melem rani

dušu koja nadom hrani

i raskida bezizlaze

Sad odjednom tuga koja

prići duši nije smjel a

baš u nju se uselila

pa piruje i šenluči

Razori mi snove plave

Rastjera mi prijatelje

vatru loži pod kazanom

u kojem se eto nađoh.

Novi Travnik, 27.2.1991.

BAŠ ME BRIGA

Baš me briga što si čudna

što si otkačena

ja znam da se iza plašta

krije prava žena

Baš me briga što si sjenu

stvorila od sebe

al me boli što si rekla

da nisam za tebe

Nikad više tugo

nikad više drugo

nikad više malena

nečeš biti voljena

Baš me briga što su noći

sada pune vina

ja znam da na srcu svome

čuvaš našeg sina

Baš me briga što će vrijeme

jednomr eći svoje

al me boli što zauvijek

gubim oči tvoje.

EH, DA MI JE

Ti si rijeka koja teće

mojim venama

proveo sam ludo veče

s drugim ženama

Tek kad sam te izgubio

saznao sam to

sve je ovo život htio

sve je suđeno

Eh, da mi je sunca vatra

plavog groma mač

slušal a bi svakog jutra

ti sudbine plač

Jezdio bih nebom sreće

sudbu gonio

a onda bioh svježe cvijeće

tebi donio.

Pucarevo, 9. maja 1988.

OD KAD PAMTIM

Od kasd pamtim šta se zbiva

oko mene i u meni

od kad moja tuga sniva

ja se ćutim zaljubljenim

Od kad ruka moja hrli

kroz valove tvojih vlati

od kad sunce mene grli

samo za te teku sati

Od kad dišem sva su jutra

samo za te procvjetala

svako moje novo sutra

ljubavlju si našom zvala

Od kad tvoje usne vrele

dodirnuše moje vlati

moje su se ruke klele

da će samo za te znati.

Novi Travnik, juni 1977.

NEMA TUGE

Tako tiho teće rij eka

nosi davne uspomene

vrba ko da nekog čeka

pruža vl ati svoje snene

Vj etar tužne snove nosi

magla krije objašnjenja

maš ta prijeti i prkosi

al ne nudi ostvarenja

Nema tuge suza nema

ničeg nema da nas budi

iz prošlosti što se ruši

u prazninu mojih grudi.

Pucarevo, 3o.1.1981.

TO JE KRAJ

Evo to je kraj

po svemu sada znam

po tvojim ćutnjama

i sitnim svađama

Ja znam to je kraj

svim mojim snovima

i ljubav sada mre

u tvojim očima

Ja snage nemam više

i neću da te molim

jer samo znaju kiše

koliko tebe volim

A moje duge noći

i tihe snene zore

sad ćute u samoći

zbog tebe i ne gore.

Pucarevo, 3o.1.1981.

POSLEDNJI SJAJ

Raskošno lijepa mladost se svela

u tiha oka ti dva

cvijeće u kosi haljina bijela

nadanja moja su sva

Onoga trena sa mnom si pošla

u vrtlog života mog

daj budi hrabra strepnja je prošla

strepnja od odlaska tvog

I nemoj više istino moja

pjesmama dražiti dan

nježnijim stihom nek ruka tvoja

donese najljepši san

Vjetar će tada s prokislom tugom

želje mi odnijeti sve

znam ti ćeš onda otići drugom

njemu dozivati sne

Sad zbogom tebi prokleta ženo

Vatra ti donijela kraj

na mome nebu i zvijezda nijemo

poslednji gubi već sjaj.

Novi Travnik, 19.1.1972.

SVE SU LJEPŠE MOJE NOĆI

Sve su ljepše moje noći

od kad tebe sretoh mila

jer dok ljubim tvoje oči

ne osjećam svoga bila

Sve su ljepše naše zore

jer sa njima ti me budiš

i dok naše usne gore

ti me grliš, ti me ljubiš

I ja tada bivam srećan

jer se smijem dušu grijem

znam da od sad biću vječan

svoju radost ja ne krijem

Sve su ljepše moje sanje

u njima si milo moje

ko prelijepo neko zdanje

što je svjesno snage svoje

Sve su ljepše naše sjene

na asvaltu dok se grle

i dok naše duše snene

u nov život sada hrle.

Pucarevo, 3o.1.1981.

BRIGADIRSKA HIMNA

Već u zoru truba nek¢ nas budi

lopata nam biće vjeran drug

mi idemo gradit domovinu

tim gradimo sami život svoj

Domovino majko naše moći

ti si zvijezda koja nama sja

ne žalimo za te našeg znoja

omladina mi smo Titova

Rad, drugarstvo, bratstvo i jedinstvo

to je snaga naših naroda

dolazimo iz grada mladosti

sinovi smo Novog Travnika

Nikada se ne bojimo rada

pjesma nama biće vjeran drug

“Braća Ribar”, udarna brigada

sad korača snagom drugarstva!

...
Jutros se želja u meni rodi
I krv mi tjera da se pjeni
Svaka se želja na isto svodi
Da poklonim sebe jednoj ženi

Jutros ja tako ulovih sebe
Maštanjem svojim plovim dalje
Ajkuli htjedoh gurnuti tebe
U njene gladne velike ralje

Jutros mi nešto kroz kičmu prođe
Jeza mi neka prožima grudi
U strahu da treći moj ne dođe
Natjerah ljubav da se budi

Jutros mi jutro tiho I sneno
Promače nijemo ispred nosa
I vidjeh samo kako lijeno
Nestaje u magli tvoja kosa.

Novi Travnik 28.lo.1971.

NE TRAŽI ME VIŠE

Nemoj da me tražiš u sumaglici

Tamo me više naći nećeš

Ne dozivaj kiše da me tebi vrate

Kako bi me mogla otjerati

Ovako je bolje

Uvukla si se u mene kada si to htjela

I isto tako si svjesno nestala

Tako je bolje

Kako bi rijekae tekle

Da ih ljubavi suzama nisu natapale

Kako bi lišće šumjelo

Da laži ne mile nenalazeći utočište

Kako bi luna svakog proljeća

Lažima svojim drskim

Nudila nove ljubavi

Za neke nove idiote?

Pucarevo, 13. marta 1985.

SUTON

Da li mi se još uvijek podsmijevaš

Iako je od preksinoć vječnost prošla

Toliko te volim da te više nikada voljeti neću

Lijepo je to umrijeti, sagorjeti u nekom

Kao ti u meni, a ja

Ja diot

Ni blizu srca tvoga bio nisam

Ostarih kraj tebe

U svega godina par

Tebi na dar

Pucarevo, 13.3.1985.

MORAO SAM OSTAVITI JESEN

Morao sam ostaviti jesen

I poći u beskrajno sutra

Imao sam snage i htijenja

Da stignem čak i tamo

Jesen me je gorko oplakala

A beskrajno sutra raširilo ruke

Da me prihvati u zagrljaj

Htio sam vrištati od radosti

Htio sam plakati od gadosti

Htio sam htjeti

Kao nekada smjeti

Ostaviti sve i vratiti se u jesen.

Novi Travnik, 14.1.1976.

PET ŽELJA

Pet želja u pukotini jave

odmaštalo je po pet svojih proljeća

Prva je želja odmaštala kišu

poredeći je sa njenim htijenjem

Druga je želja odmaštala lahor

i poredila ga sa njenim osmijehom

Treća je želja odmaštala cvijeće

i poredila ga sa njenim radostima

bile su to tvoje radosti

Četvrta želja je odmaštalanebo

poredeći ga sa njenim očima

to su bile tvoje oči

Peta je želja odmaštala rijeku

i poredila ga sa njenim odlaskom

to je bio tvoj odlazak

Svih pet želja je tako prokleto bilo u pravu.

Novi Travnik, 14.1.1976.

ODA MATURANTIMA ’73.

Večeras još samo želim,

zajedno da smo tu svi,

a sutra putima bijelim,

krenimo u zivot mi.

Ti dani sreće su prošli,

dugo bili smo skupa,

v2eć novi đaci su došli,

nije prazna mi klupa.

Životu našem u školi,

pjevajmo svi ovu odu,

radosti naše i boli,

odnese vrijeme u hodu.

Novi Travnik juni 1973.

JEDNE NEDELJE JE OTIŠLA I NEDA

Jedne nedelje je otišla i Neda

ne može da prati jer prebrzo živim

ona hoće život od mlijeka i meda

da samo nju gledam i da joj se divim.

Rekoh, dušo moja ja živim ovako

od kad znam za sebe furam ovaj fazon

znam da tebi mene pratit nije lako

draga ja ti imam širi dijapazon.

Nego ako možeš bilo bi mi drago

da zajedno ovaj mi život živimo

i da nam života uživamo blago

pa da mu se mila zajedno divimo.

Veli da ne može, okrenu se, ode

nikad mi se više ni javila nije

proteklo je otad Drinom mnogo vode

a njen mi se smješak još u duši krije.

Čujem udala se ima djece troje

da živi na selu i lako joj nije

ovih dana čeka i unuče svoje

al' i da je sretna, vjeruj drago mi je.

Višegrad, 25. avgust 2013.

POGREŠAN VOZ

Ne samo pogrešan vagon ili kupe

ja ti uđoh greškom i u pogrešan voz

tamo ko u filmu sve drvene klupe

i ja se odvezoh u drugom pravcu skroz.

Htio sam da dragu iznenadim malo

da joj se pridružim na plaži na kratko

ali šta sad mogu, nije mi se dalo

krenuh ne znam kuda što mi nije slatko.

Ubrzo mi priđe djevojčurak lijepi

i ona je greškom u vozu ovome

baš se čudi, veli, kao da smo slijepi

pa ne znamo puta prema cilju svome.

Slagah joj, izvini ja putujem tako

pustim da me vodi moje sudbine kod

jer tako ću vjeruj, moći bar na kratko

probati ukusni bujne mašte mi plod.

Na prvoj stanici sa voza smo sišli

zbunjen ja ne pitah ni kako se zove

vrlo kratko potom mi smo se razišli

ovako po nekad dođe mi u snove.

Višegrad, 26. avgust 2013.

ROĐENDAN

Nikad znao nisam poklone da primam

izgubim se kao da sam na vjenčanju

pa lijepih sjećanja zato mnogo imam

uživao sam u darova davanju.

Još i danas pamtim dok sam dječak bio

ja sam uvijek mali za svaki rođendan

rokovnik od tate redovno dobio

dnevnik bih počeo da pišem na taj dan.

U njeg' sam pisao pjesme ili drugo

šifrovanim pismom unosio tajne

a ne bi ti bilo kraja moja tugo

da neko pročita i dođe do Rajne.

To joj je u krvi, poznaje je svako

ona bi već vidim u cijeloj školi

kao školski razglas rastrubila kako

i bez dozvole nju ovaj mangup voli.

I sad kad se sjetim sa distance ove

ili kada neki rokovnik ja vidim

ka djetinjstvu ranom moje misli plove

poklone kad primam još uvijek se stidim.

Višegrad, 27. avgust 2013.

LAMPA PETROLEJKA

Kada vidim sliku petrolejke lampe

tad krenu kroz mene neke čudne struje

željezničkih pruga posvuda su rampe

voza se sirena iz daleka čuje.

Vidim da pred rampom tu zaprega stoji

naprijed i na kraju petrolejka gori

u svakome domu planinarskom koji

struje nema ona sa mrakom se bori.

Bila je moćna i na divljem zapadu

petrolejki raznih bilo je po svuda

kada mali grad se nadao napadu

pogase se lampe i čekaju čuda.

Eskimi na snijegu i svaki svoj iglo

osvijetlio lijepo jer lampu on ima

bure petroleja poštom im je stiglo

i srećni su tada k'o da nije zima.

Petrolejki lampi ja se uvijek divim

mada rijetko za to priliku ja imam

jer značajem svojim i plamenom živim

stalno mami mene da i o njoj pjevam.

Višegrad, 27. avgust 2013.

TUFNE PLAVE BOJE

Imala si divnu haljinu na tufne

na haljini bijeloj, tufne plave boje

iste boje oči velike ko krofne

brzo si mi ušla ti u srce moje.

Na klupi kraj rijeke a pod mjesečinom

prebrojati htjedoh sve te tufne plave

al' ti skoči ljuto, ja te smatrah finom

umalo mi tufne ne dođoše glave.

Da se pomirimo dugo mi trebalo

puno izvinjenja, puno nježnih riječi

rekoh ti: izvini, mnogo mi je stalo

tvoje plavo oko srce moje liječi.

Govorio pjesme, šalio se malo

pažljivo birao samo što sam smio

a ni šarm mi tada  nije zafalio

umio sam ja to mlađan dok sam bio.

I malo po malo smješak ti se vrati

u početku skriven mada jako mali

rekoh da te više nikom neću dati

a onda smo tufne do zore brojali.

Višegrad, 31. avgust 2013.

KOBAC

Imao sam druga zvali smo ga Kobac

brzi suri pogled uvijek na oprezu

na cure je bio uvijek spreman lovac

čim ugleda žensko on je na potezu.

Hvalio se puno da je Don Žuan

da ni jedna nije odolila njemu

pa se šepurio kao da je puran

znali smo mi dobro da laže o svemu.

A njemu je bila to jedina mana

u svemu ostalom bio pošten i drag

al kad vidi žensko u po bijela dana

skoči kao da je u njeg ušao vrag.

„Loviću dok mogu, ženiti se neću!“

vikao je pijan dok smo se smijali

„Nema te koja će srušiti mi sreću!“

pijani k'o i on mi smo se rugali.

Ali kako lovac često biva plijenom

ona za slobodom uskrati mu nadu

dok smo mi čeznuli za ljepotom njenom

on je oženio najljepšu u gradu.

Višegrad, 1. septembar 2013.

NE PUTUJEM VIŠE

Ne putujem više imao bih kamo

godine me stisle a nemam ni para

svako putovanje sad odmaštam samo

bar za maštarije imam puno dara.

Dok sam mlađi bio ja putovah često

i obiđoh lijepo cijelu domovinu

tako jednom dođoh i u njeno mjesto

morao je kombi mijenjat osovinu.

Dok čekasmo kombi svratismo na kafu

pogleda me često od susjednog stola

to su bili znaci tad u meni lafu

a bila je brate prelijepa do bola.

Mnogo dobrih ljudi sretoh putujući

djevojaka mnogo a i lijepih žena

ali se ne hvalih po povratku kući

jer za mnoge nisam znao ni imena.

Putovati volim, biti negdje drugo

promijeniti mjesto barem na trenutak

davno smo se sreli željeznička prugo

sada samo dođem u svoj radni kutak.

Višegrad, 2. septembar 2013.

ULIČNA SVJETILJKA SPAVA

Ulična svjetiljka spava

na raskršću sna i jave

i dok je zelena trava

između tirkizne i plave.

A šumi besana gora

koja nestrpljivo čeka

da joj zacvrkuće zora

i da oživi rijeka.

Svjetiljka parove broji

što zagrljeni prolaze

pazi da ne fali koji

a mlađi joj tek dolaze.

Srećna sa posebnim žarom

čeka smješak na licima

jer je sa znanim joj parom

i beba u kolicima.

Tako godine prolaze

i mnoga odoše ljeta

dok joj parovi dolaze

biće ljubavi i svijeta.

Višegrad, 3. septembar 2013.

NI BREZU DUGO NISAM VIDIO

Ni brezu dugo nisam vidio

i njenu nježnu bijelu koru

ima ona značajan udio

što sam često opjevao zoru.

Jer jedna breza sitna malena

drhtala je nježno pod prozorom

kriva je njena krošnja zelena

da ustajem rano već s prvom zorom.

Gledajući kako grad se budi

i prvi zraci s istoka stižu

pa za svojim poslom žure ljudi

a dimnjaci nebo dimom ližu.

Kad pjesnik osjeti tu milinu

pa kad ga lahor s brijega umije

tad osjeti s gradom svu blizinu

on mora pjesmom dušu da grije.

Sa pjesmom ja sam veoma lako

postao grada sastavni dio

znao sam sve i znao me svako

a brezu dugo nisam vidio.

Višegrad, 4. septembar 2013.

SA DRUGE STRANE OGLEDALA

Poželim nekada ko mala Alisa

da časkom uđem u sobno ogledalo

pa da vidim kako me stvarnost opisa

i da vidim šta je od mene još ostalo.

A šta ako tamo teku med i mlijeko

ako ljubav vlada pa ni straha nema

da li će se tada zapitati neko

kakve nam to život čudne bajke sprema?

Ako je to stvarno ta zemlja čudesa

zemlja zlobe, mržnje, ratova i zala

onda nema druge, tako mi nebesa

da mi smo sa druge strane ogledala.

Višegrad, 9. septembar 2013.

NEBOM MOGA GRADA

Još sijevaju nebom krivudave munje

iznad lijepog moga zavičajnog grada

još se dižu k nebu oči pune sumnje

da l' nam sutra nosi još patnje i jada?

Il' je došlo vrijeme da i nama svane

da nam naša lica sad osmijesi krase

da nam slično bude k'o u one dane

kad su sretne bile svenarodne mase.

Preuzeće ljudi sve u svoje ruke

sami svoje sreće postaće krojači

oni svoga srca poslušaće zvuke

i vidjeće da su od zlotvora jači.

Gledaćemo kako ljepši dan se budi

i život će biti ljudskih ruku zdanje

pa će ljudi ići sreće punih grudi

kada nam se vrati samopouzdanje.

A do tada smjerno spuštaćemo glave

vrti ti ih tužno duše pune sumnje

i sanjati samo tihe zvijezde plave

nebom moga grada još sijevaće munje.

Višegrad, 14. septembar 2013.

TIŠINOM ZANESEN

Pogasih sve što svira, bruji, govori

da osjetim toplu tišine milinu

ponekad su duši potrebni odmori

a Lorka reče: „Čuj sine moj tišinu.“

A tišinu plavu kao pred svanuće

remeti još samo zvonki pseći lavež

s mačkama se jure oko moje kuće

znam da budem sebi nemoguća davež.

Svježinom se blagom najavljuje jesen

a negdje daleko već sijevaju munje

a ja k'o dječarac tišinom zanesen

maštam kako kradem sa pijace dinje.

I sad lijepo vidim, prikradam se noću

sa još par drugara dok trgovac spava

lubenice, dinje, biram koje hoću

istim putem nazad, sakriva nas trava.

Na Beginom brdu razbijamo bostan

jedemo ga u slast veselo i žurno

musav do ušiju ja se vraćam u stan

djetnjstvo smo tako provodili burno.

Višegrad, 16. septembar 2013.

TETOVAŽA NA DUŠI

Srednjoškolskih dana ja se sjetim rado

kada ih se sjetim zadrhti mi duša

i gdje li si sada moja prva nado

s tobom mi se opet naš stari rok sluša.

Iz škole smo skupa vraćali se kući

sa rukom u ruci dok glupi pas reži

sjedamo na klupu, kesteni vrući

čarobno je veče i pomalo snježi.

Sjedili smo često kod mene u sobi

tu je bio dobri nam stari gramofon

pjevali su lijepo „Pro arte“ i Čobi

a ploče su bile i marke „Diskoton“.

Na plesne večeri subotom smo išli

dok se nisamo znali pitala si ko sam

na plesu smo samo jedno drugom prišli

dok Đokica pjeva „K'o nekad u osam“.

Moja vam je duša duboka k'o zjene

i u njoj je samo velika stalaža

da se u njoj slože lijepe uspomene

a na duši mojoj ti si tetovaža.

Višegrad, 17. septembar 2013.

JELENA BRINETA

Jelena brineta po poslednoj modi

češljala je kosu na takozvani paž

haljina joj midi leluja kad hodi

a broš na reveru posebnu daje draž.

Cipele u skladu sa torbom i ružem

a pogled s visoka na sve oko sebe

bilo da se šeta sa psom il sa mužem

ako joj se sviđaš gledala je tebe.

K'o djevojka ona drugačija biješe

mirna, tiha, skromna, sklona zaplakati

kad joj neko kaže da je poput gejše

zbog tog ona po tri dana gorko pati.

Ali jedno veče okrenula je list

prvi put je došla u salu nam za ples

i u ludiom ritmu tad igrao se tvist

ta je istjerala dugo skrivani bijes.

Poslije toga sve je podredila sebi

i momci su tada poludili za njom

ko god da se sjeti pogriješio ne bi

kako čvrsto gazi ka jasnom cilju svom.

Višegrad, 24. septembar 2013.

JESEN U MOM GRADU

Legendo grade

mladosti moje

još uvijek volim

parkove tvoje.

I drage ljude

sve znana lica

i plavo nebo

i jata ptica.

S jeseni volim

sve tvoje boje

ostavih tebi

i srce moje.

Što sam stariji

draži si meni

ali posebno

ove jeseni.

Budi mi vječno

radostan i mlad

sjeti se mene

barem po nekad.

Višegrad, 29. septembar 2013.

KOD MACE NA „BALKANU“      

Maca ima balkon, „balkanom“ ga zove

prijestolnica mira, ljubavi i sreće

tu prima jarane i stare i nove

i svi koji dođu hvale njeno cvijeće.

A i brat joj Gele baš je drugar pravi

ni u duši svojoj on promjena nema

kad im neko dođe Maca kavu stavi

a kod Geleta se pivuška već sprema.

Takve prijatelje svako uvijek želi

na njenom „Balkanu“ politike nema

tu se samo priča, šali i veseli

staro dobro vrijeme vječita je tema.

Prijatelji naši što su širom svijeta

k'o paperje zlatno rasejani žive

svako od njih želi da barem prošeta

svojim rodnim gradom i da mu se dive.

U mome životu svud je magla gusta

i davno sam pao ja na suhu granu

i sad molim nebo želja mi je pusta

bar po sata biti na Macinom „Balkanu“.

Višegrad, 30. septembar 2013.

K'O SUZE U OKU

U kapi se kiše ogleda i Sunce

i njiva nam rodna i orač dok ore

i gomila đaka dok ih školsko zvonce

priziva ka sebi odmah nakon zore.

A kapi kiše su k'o suze u oku

voljene drage dok čeka svog mornara

pa se jadna boji da ga druga uze

jer mu nije dala ružu iz njedara.

I kapljice rose kao kapi kiše

čuvaju u sebi mnogo lijepih slika

i kada se vrba na vjetru zanjiše

i kada se na zemlju spusti motika.

I dok gledam kapi vrratih se u jutra

kad je momkovanje već bilo pri kraju

nije bilo bitno šta nas čeka sutra

živjeli smo sretno k'o da smo u raju.

Ali jedna suza sretno lice mije

suza drage što je radosna do bola

jer joj srce novo sad pod srcem bije

i ta sreća nova venama nam kola.

Višegrad, 5. oktobar 2013.

VOLITE SE LJUDI

Samo ljubav prava  
starost usporava

za eliksir sreće

pokloni joj cvijeće.

I vidjećeš tada

kako biva mlada

a uz nju ćeš i ti

mnogo mlađi biti.

Dok se ljudi vole

jedno drugo mole

da bolove svoje

podijele na dvoje.

Kad neke dileme

il teške probleme

ne mogu da rješe

jedno drugo tješe.

Volite se ljudi

ne budite ludi

samo ljubav prava
starost usporava.

Višegrrad, 8. oktobar 2013.

HOĆEŠ DA BUDEŠ GLUMICA

Hoćeš da budeš glumica

zvijezda velikog ekrana

bićeš mi mala suzica

u tišini moga stana.

I još si mi rekla kako

moj mir te strašno sputava

da samo ja mogu tako

da budem bez svoga stava.

A ne znaš malena moja

da mi se kroz misli lome

i laž i sebičnost tvoja

i svašta još slično tome.

Volim te a ne bih smio

jer ti nisi vrijedna toga

i grešku sam napravio

pustih te do srca moga.

Zato idi putem slave

i sjajnih glamura

slava će ti doći glave

i život pun suza, bura.

Višegrad, 15. oktobar 2013.

MANSARDA

Bilo je to davno na selu kod druga

oženismo mlada valjana čovjeka

a svadba k'o svadba, životu se ruga

pa im poželismo sreću dovijeka.

Tri dana se pjeva, jede, pije, slavi

svi ćemo do kraja, onaj inat tvrdi

a četvrto jutro bubnjevi u glavi

probudi me čudno soba na mansardi.

Sjedila kraj mene jedna dijeva bajna

i vlažnom je krpom hladila mi čelo

bila je prelijepa i bila je sjajna

a oči joj kao u planini vrelo.

Reče da se zove Dunja mlađa sestra

snajke nam od sinoć i da samo želi

da pomogne meni sklonit se od vjetra

koji strašno duva k'o da se veseli.

Slagah da se vjetra ja užasno bojim

da će ako ode biti mi još teže

reče da će mene čuvat tijelom svojim

i uz smješak čudni pokraj mene leže.

Višegrad, 20. oktobar 2013.

LOV

Poslednjim u sumrak letom

jastreb je krenuo u lov

on vlada ptičijim svijetom

koji se sakrio pod krov.

U strahu srca malena

drhture golubljim ritmom

mrakom dva oka svilena

lutaju za večerom tom.

Crnog mačka je domaćin

izjurio iz doma svog

on mora da nađe način

da voli srca ranjenog.

A draga koju on čeka

i o kojoj snove snije

duše nemirne k'o rijeka

a u sebi bitku bije.

Ne može biti odana

a ljubavi mami je zov

u purpurni sumrak dana

jastreb je nadletio krov.

Višegrad, 31. oktobar 2013.

DOK GLEDAM STARE ALBUME

Gledam neke davne albume i mislim

kako sa vremenom ljudski lik se mijenja

pa nas tako sudba sa životom sraslim

mijenja po volji jer nismo od kamenja.

Van Gog je veliki jureć’ savršenstvo

da pronađe bolje, crvenije boje

zapao u čudno duše mu blaženstvo

pa je odsjekao nožem uho svoje.

Mnogi ljudi daju čitava bogatstva

da im skalpel duže ljepotu sačuva

pa ne mogu lako izać’ iz tog ropstva

na kraju će vrijeme i njih da oduva

Niko ne izmijeni što sudbina skroji

zato nisam bolji ja na slici mojoj

“jer mi ova moja koža dobro stoji”

napisa Milica u pjesmi nam svojoj.

Zato i ne žalim što mi lik se mijenja

i što mi se stalno leđa povijaju

duša mi je ista k’o i moja htijenja

pa nek gorom čarnom vuci zavijaju.

Višegrad, 3. novembar 2013.

MOJ PUT

Svi putevi negdje vode

i svi nose izazove

preko vode do slobode

neka sila naprijed zove.

U svakom je i dilema

ako krenem šta ću naći

neprolazna noć mi nijema

il' ću sreću ja pronaći.

Putevi su moji mnogi

vodili me na sve strane

a život mi moj prestrogi

stavlja rampe i zabrane.

Imao sam puno volje

k'o za deset ja prosudih

tražio sam uvijek bolje

i u sebi i kod drugih

Pa i sada kad su puti

mnogi za me zatvoreni

moja mašta šansu sluti

vidici su otvoreni.

Višegrad, 7. novembar 2013.

IMA NADE ZA NAS

Kroz maglu nad gradom neki čudni zvuci

pa izgleda kao da s nebesa stižu

uz zvuke klavira smijeh i jauci

pa mi neki trnci tik uz kičmu gmižu.

Al to nije jeza što nesreću sluti

svečano je kao da hor himnu poje

ispod svega možeš violinu čuti

mješovite misli u glavi se roje.

Da li nam to nebo poručuje nešto

il mi se za gore otvaraju vrata

ili mi to mozak umiksava vješto

neko osjećanje vrijednije od zlata.

Smijeh se pojačava, jauci se gube

sa maglom što blago klizi već uz stijenu

pa Sunčevi zraci golubove ljube

probivši se tiho kroz maglu k'o pjenu.

Eto nebo takvu šalje nam poruku

da ljubav u duši će donijeti nam spas

da čovjek čovjeku svoju pruži ruku

da jedino tako ima nade za nas.

Višegrad, 8. novembar 2013. 

TRI ŠEŠIRA

Po ugledu na kafanu

dobre stare Skadarlije

ne tražismo piću manu

al nam vino najmilije.

Nas tri druga „mokra brata“

odlučismo jednog dana

da dođemo u tri sata

do „Lovačkog restorana“.

Ali ne k'o drugih dana

sa kaputom bilo kojim

nego novim od kangarna

svako sa šeširom svojim.

Nas tri druga, tri šešira

na po sata crnog kilo

nema moje srce mira

kako nam je dobro bilo.

Vani kiša, grmi, sijeva

dak nam skori fajrunt prijeti

drugar Ciga nama pjeva

i pjesmu „Sjeti se sjeti“.

Višegrad, 13. novembar 2013.

OSJEĆAM SE LOŠE NA PUTU DO DNA

Nesigurno lebdim nad vulkanom bola

kada mi otkinu najljepše parče sna

šta mi vrijedi što je svaki život škola

osjećam se loše na putu do dna.

Kroz grudi mi struje olujni vjetrovi

a u glavi strašni gromovi mi biju

svuda oko mene ruše se svjetovi

samilosne kiše iz očiju liju.

Skrhan bolom što mi i dušu razjeda

k'o slijepac bauljam ali guram dalje

borim se za život sa malo izgleda

ali ja se ne dam u njihove ralje.

Na mene kidišu bjelosvjetske ale

oni koji nikad ljudi nisu bili

još im samo gladnim moje oči fale

i da se pokorim toj ogavnoj sili.

Ali nema šanse da mi kičmu slome

da se mojim bolom naslađuju sada

da se žalim na to više nemam kome

u spasenje s neba ostaje mi nada.

Višegrad, 14. novembar 2013.

KRHOTINE SNOVA
Prije par mi dana Ciganka je prišla
sa željom da gata i sudbu proriče
volio bih da je mene mimoišla
nije meni žao ono malo siće.
Ja slab sam na djecu i njihovu sreću
a ona ih troje vukla je sa sobom
rekoh da ne želim i da ja to neću
da nisam postao sujevjerja robom.
Možda nisi, veli, al ja ću ti rečem
ne trebaju karte vidim ti u oku
ako ne pogodim, vene ću da sječem
ti imaš ranu na duši duboku.
Ali tu si ranu sam sebi stvorio
i svakim je danom održavaš svježom
mjesto da si lijepo nju zaboravio
ovako stvar praviš sve težom i težom.
Zahvali se smješkom na za djecu daru
ostavi me dugo da mislim o tome
kako može vidjet u očinjem žaru
krhotine snova što u men' se lome?
Višegrad, 19. avgust 2013.

PRAVA LjUBAV
Ja davno napisah da je ljubav prava
kada voliš onog koji voli tebe
kad iz obe duše buja ista lava
i kada bi za nju darivao sebe.
I sad tako mislim i rado se sjetim
poneke od mojih baš takvih ljubavi
kada od miline htjedoh da poletim
što ne može nikad da se zaboravi.
Jedan stari pjesnik davno lijepo reče:
„Sina moje mame nešto divno boli.“
najljepše se toga sjetiti u veče
tad je najstvarnij to kako te voli.
Onda pustim mašti neka je po volji
pa se raspoložen ujutro ja budim
i život mi bude nešto malo bolji
šanse su mi veće da ja ne poludim.
Da volio nisam, niti voljen bio
čega bih se sada ja rado sjećao
o čemu bih ove divne snove snio
i kroz pjesme svoje u život vraćao?
Višegrad, 29. avgust 2013.

VOLIO BIH BITI VJETAR
Kad bi moglo što ne može
nekad biti nešto drugo
riješiti se svoje kože
biti sjena magle dugo.
Ja bih rado vjetar bio
slijedio ti noge bose
pa u snove ti se skrio
i mrsio tvoje kose.
Il bih lahor bio nježni
što mirise polja širi
ili hladni vjetar snježni
u kojem su svi nemiri.
A proljetni povjetarac
privuče se parku bliže
vragolasti ko školarac
pa haljine dama diže.
Na jastuku pored glave
bio bih ti milo moje
pa te nježne lokne plave
udisao jer su tvoje.
Višegrad, 31. avgust 2013.


LATICE SU SUZE RUŽE
Latice su suze ruže
kad s jeseni vene
i te suze nebo stuže
u očima žene.
Da l' te voli il' ne voli
lati će ti reći
da li da te duša boli
il' se nadaj sreći.
Ružine su lati meke
kao drage ruke
kao tihi žubor rijeke
nose tajne zvuk.
Neki šapat, smješak sneni
ko zalazak Sunca
za tim znakom hrabro kreni
srce ludo kuca.
A kada ti dani prođu
kao lijepi snovi
pa ti na um lati dođu
ti sreću prizovi.
Višegrad, 9. septembar 2013.


LjUBAV STAROSTI PRKOSI
Uhvatuću vjetar što kroz šljivik juri
i raznosi maglu na sve strane svijeta
ukrotiću rijeku da više ne žuri
zaustaviću noć dok se Mjesec šeta.
Sve ću da uradim što mi je u moći
pa da ovo vrijeme prilagodim tebi
kako bi ti mogla opet meni doći
a onda ću tebe da darujem sebi.
Šetaćemo opet stazom prema brani
na kamenoj klupi odmarati duše
gledajući oblak, što nam maštu hrani
i nećemo dati da nam snove sruše.
Htio bih ti još i mnogo toga reći
koliko te volim, da si meni draga
za ruku ću dušo da te vodim k sreći
samo za nas jesen biće jako blaga.
Naslonit ćeš glavu ti na moje grudi
dok ti kosu vjetar blago s čela nosi
gledaćemo opet ljubav dok se budi
i dok kroz nas dvoje starosti prkosi.
Višegrad, 12. septembar 2013.

NESTVARNA
Kao da je magla žena
silueta samo njena
kao da priznanje čini
srebrenastoj mjesečini.
Luna s neba još gorjeće
vrijeme tiho već prolijeće
pijetlovi u lošem horu
najaviće skoro zoru.
A do tada djeva bajna
maglovita i nestvarna
sjediće na svojoj klupi
dok sve snove ne sakupi.
A te oči svevideće
toplim sjajem još gorjeće
kao kada zora sviće
i voljene uvijek biće.
Pjesniku su nadu dale
dok su svu noć zvijezde male
nevidljivu pređu prele
ja te volim moj anđele.
Višegrad, 15. septembar 2013.

KAD ZAPARAŠ NOKTOM
Kada me upoznaš ti ćeš znati mila
da sam ja u stvari nedosanjani san
i vidjećeš da si u mom oku vila
najljepši mi poklon za svaki novi dan.
Kad zaparaš noktom ti po mojoj duši
zamirisat će ti tad jorgovan plavi
ti ćeš zbacit okov što te samo guši
i trčaćeš bosa po još rosnoj travi.
A okovi tvoji gruba stvarnost to su
nedostatak volje da ih prevaziđeš
na tvoj zahtjev sada nebo zvijezde prosu
sa svog pustog brijega ti treba da siđeš.
Tada će za tebe prelijepa sonata
dočarati sjajna Jelisejska polja
pa ćeš sred Pariza iz ženskog inata
glumiti princezu koliko te volja.
Uvijek kad se vratiš u moju blizinu
rime moje će ti biti duši lijek
jer one ti nose mog srca toplinu
mada pusti sanjar ja sam ipak čovjek.
Višegrad, 19. septembar 2013.

MALENA
Kad vjetri ušute poneki mi lahor
šapne tvoje ime, Malena
još uvijek kroz misli zaleprša nježno
tvoja marama svilena.
Taj lahor donese kroz sjećanja radost
vrati me u naše dane
kada si uz smješak divila se svemu
mirisu ruže neubrane.
Toliko je toga ostalo u meni
kao tvoja uspomena
kada dušom klonem tvoj mi smješak dođe
kao trajna opmena.
Uvijek si bila ti na mojoj strani
a ja mangup, lola
pa i kad si ljuta ti si znala biti
pravedna do bola.
Ti si danas sretna, porodica brojna
ponekad se sjetiš mene
a ja u samoći još maštam o nama
lahor mi zacakli zjene.
Višegrad, 20. oktobar 2013.

SAD NEMA NI SJENE
Daj opet proteci mojim krvotokom
prodrmaj mi srce ti dodirom svojim
i probudi orkan tim prelijepim okom
evo na ivici hridina ja stojim.
Kažu da sam boem, možda nekad bio
pjevao uz vjetar sa zvijezdama u horu
sa Kazom i društvom u čergi sam pio
i glasniji bio od valova na moru.
Kao vuk samotnjak lajao na zvijezde
u život i ljude gorko razočaran
mrzio ljigavce što se kradom gnijezde
i muze Talije ljepotom očaran.
Ja govorih inim Jesenjina rime
kažu da sam bio i u tome dobar
kad kroz mene prođu tople moje plime
a kada ih nema hladan sam k'o grobar
Ja imao sam dušu a i ona mene
svađe su nam p'jane tekle svojim tokom
od takvoga mene sad nema ni sjene
daj opet proteci mojim krvotokom.
Višegrad, 1. novembar 2013.

LjUBAV ĆE DA DOĐE
Uplela si mi se među trepavice
i svu noć ih plela
pa otvorih oči jedva svađalice
pamet te srela.
Ne umiješ više ni da budeš nježna
drži te nervoza
ponekad si hladna kao ponoć snježna
hvata te viroza.
Smanji emocije, opusti se malo
sve će to da prođe
ako stvarno želiš, ako ti je stalo
ljubav će da dođe.
A kada se vrati u te ljubav bajna
ti voljećeš mene
pa i starost će nam mila biti sjajna
raj za uspomene.
Pa ćemo k'o nekad i u prkos svijetu
gradom prošetati
zagrljeni mila radujuć se ljetu
sjenke upletati.
Višegrad, 9. novembar 2013.

KAD SE DVOJE VOLE

Kad s jeseni kasne i klupe opuste
prvi sumrak malo ranije nam dođe
čovjek često gleda u oblake guste
neka tiha tuga u srca nam uđe.

Ali jesen može i lijepa da bude
kad se dvoje vole u dubini srca
pa kada se malo zajedno potrude
i svakome srce u džez ritmu kuca.

Ne plaši ih fijuk vjetra studenoga
niti tutanj groma što ga munje nose
ona se priljubi uz dragoga svoga
pusti da joj vjetar i pomrsi kose.

Zavjetrina dobra stablo je topole
dok nebo nad njima gromovima puca
nemoćno je ono kad se dvoje vole
na njegovim grud'ma njeno srce kuca.

On je čvrsto drži ko stamena stijena
ne da da mu išta sad preplaši lane
moćnijim ga pravi ta blizina njena
jednoga će jutra proljeće da svane.

Višegrad, 11. novembar 2013.