"AMOR U SRCU", pjesme za djecu

Promocija moje 3. zbirke dramskih tekstova za djecu "Zaljubiška"

JUNACIMA  “VASHODA“

Na nebu visoko gore

sjaje zvjezdice sjajne.

Oči se s mrakom bore

i traže “Vashoda” sjaj.

Tri putnika hrabra

u “Vashod” su pez straha sjela

i u utrobi kosmičkog broda

radila, spavala, jela.

JEGOROV BORIS mladi

ljekar kosmonaut dobar,

bez greške svoj posao radi

VLADIMIIR KOMAROV

takođe

(pukovnik–inženjer)

vozi brod kud hoće da dođe.

I FEOKSITOV KONSTANTIN

putnik je bio ovog broda

nauci svjetskoj on

hrabrost svoju doda.

Šesnaest puta obišli su Zemlju

i iz broda kada su izašli kažu,

bilo je: baš kao da su

došli na – plažu.

Novi Travnik,  ?

MOJA BAKA

Kao da je pahuljica

nježna, bijela, tiha, laka

svakog dana u svanuće

golubove hrani baka

život knjigu ispisao

i sad bježi dan od mraka

poglavlja su bore njene

uspomene čuva baka

Kosa sijeda, ruka drhti

na obrazu suza maka

na usnama krije smješak

ova sretna - tužna baka

Golubovi njoj guguću

zahvalna joj ptica svaka

kad to svrši na život će

stavit tačku moja baka.

MAMA

Već sa jutrom žurim

iz sna da se budim,

da ti kažem sama

dobro jutro mama.

Dobro jutro majko draga

nek je srećan praznik tvoj

evo tvoga malog vraga

za te nosi poklon svoj

Za te poklon nosi

njime se ponosi

nasmijano lice

tvoje djevojčice.

SLOBODA

Sve dok se sunce smiješi sa neba

sve dok se ljube kopno i voda

sve dok je nama smijeha i hljeba

i srećan dok sam to je sloboda

Sloboda to je maj u cvijeću

sloboda bratska ljubav sama

sloboda nosi svima sreću

sloboda to je moja mama

Dječija radost granica nema

veselo trubi sirena broda

u krilu bake dok mačak drijema

i srećan dok sam - to je sloboda.

LJUBAV

Reci nama djevojčice

odakle ti kike,

odakle ti takve oči

plave povelike?

Oči plave ljepotane

rodila mi mama,

ove lijepe pletenice

isplela sam sama!

A kad sunce u proljeće

stavi cvijet u kosu,

sva će kosa mirisati

na proljetnu rosu!

Reci meni djevojčice

šta ima u školi,

je li neka tajna ljubav

je l' se nekog voli ?

Kad me pitaš reći ću ti

ti mangupe mali,

da ja volim samo tebe

i vrapci su znali!

A kad cvijeće u proljeće

stavi cvijet u kosu,

sva će kosa mirisati

na proljetnu rosu!

KOLAČI I JA

Kad u šetnju ja sa mamom krenem

u izloge ne gledam ko snaše

al pogledom obavezno skrenem

u izloge slastičarne naše

Smiješe mi se baklave, šlagati,

marcipani, išleri, krempite,

urmašice tulumbe, rolati,

indijaner, bombice, šampite

Tad od mame čašćenje ja primam

ne može me spriječiti ni kiša

apetita ja dovoljno imam

smazat mogu tri tone slatkiša

Malo zatim problemi se rode

u stomaku tuku se kolači

požar gasim ja sa malo vode

moram biti od kolača jači.

MOJA OLOVKA

Ja olovku imam jednu

suvog zlata meni vrijednu

uvijek ona sama zna

brzo sabrat dva i dva

A pjesmicu kada piše

slova su joj kapi kiše

tek što crta to je nešto

kao slikar vrlo vješto

Kada moja igra prođe

i zadaća ne red dođe

ja olovkom taknem čelo

na posao krenem vrelo

Sve će sama napisati,

sračunati, nacrtati

ima lijeka svakoj muci

samo kad je u mojoj ruci.

SLOVARICA SEDMICA

Ponedeljak po pravilu

prespava pre podne

potom prvo progovori

produžite po podne

Utorak uvijek ujutro

ugleda ukusan uštipak

utrnule uši umorno

ugura u uzglavak

Srijedi se sreća smiješi

svakoga srećnoga sata

samo se svečeri stuži

sa sjetom sudbinu shvata

Četvrtkom čekić čekića

četvrtkom čegrtuša čegrta

četvrtkom čerga čergari

četvrtkom čuvar čuvari

Petkom pijetao potrći

po prašini prikuplja piliće

pa potom patak proviri

promatra prgave paćiće

Subota svane sunčana sjajna

sa smješkom svih sapuna

smirenim snovima spava

sa sumrakom srebrnih struna

Nedeljom neradi niko

ništa nedeljom ne niče

nikada niko nanule

nedeljom na noge ne natiče.

MOJA KAPA

Nemoj da mi nekad neko

ni slučajno ni onako

nemoj da mi ni u šali

tuđu kapu ko podvali

Ova kapa moja znana

svim mastima premazana

pamti sve što oči vide

pazi noga kuda ide

Evo zašto kapa vrijedi

na nju slijeću svi pogledi

oči crne, smeđe, plave,

meni kapa na vrh glave

A kad padne neki bolji

kapa mi se promeškolji

ko da će mi reći samo

gledaj vole, gledaj tamo

Zato neka svako pazi

moj je zakon još na snazi

nemoj da mi ni u šali

tuđu kapu ko popdvali

KAD MOJ TATA PALAČINKE PEČE

Kad moj tata palačinke peče

to su rijetko neviđene stvari

u kući je predprazničko veče

ljut je kad se palačinak kvari

Kecelju je uzeo od mame

maramom je povezao glavu

svud po kući palačinke same

tako želi da postigne slavu

Vrišti , skače i sa tavom maše

palačinci do plafona lete

tako mami aplauze naše

a po kuđi izlijepi tapete.

U SRED ŠUME PUKLA GUMA

Bila nekad negdje jednom

neka gusta crna šuma

a šoferu Peri vrijednom

u sred šume pukla guma

I kamion njegov stari

frkče nešto za svoj groš

ljut je kad se šta pokvari

pa u šumi k tome još

A šuma se samo smješka

sva je crna i jeziva

za Peru je muka teška

on u pomoć sad doziva

Telefona nigdje nema

neće niko da naiđe

samo stari medo drijema

iza jedne lipe riđe

Ka je medu probudila

ta Perina strašna vika

on pobjesni do ludila

pa kroz šumu puče rika

Siđe dole i kamion

diže kao da je kolač pravi

Pero brzo ko avion

tu rezervni točak stavi

Oprostio se s medom Pero

oprostio se i sa šumom

pa kamion svoj potjero

onim starim šumskim drumom

JESEN

Kako lijepo lišće pada

kao zlatne pahuljice

i oblaci bijela stada

a po Drini izmaglice

Čamac mali na sred rijeke

i u njemu ribar drijema

po asvaltu duge sjenke

a nad gradom šuma nijema

Išaralo lišće šumu

a u školu jure đaci

u barama svud po drumu

rijetke ptice i oblaci

Eto to je jesen stara

prepoznat je svako može

zlatnim ključem već otvara

šupu da se drva slože

RZAV

Već s proljeća Rzav juri

debela mu mutna voda

prema Drini on se žuri

Drina mu je prava zgoda

A na ljeto izbistri se

i za ribe to je raj

mirno teče i vidi se

zalazečeg sunca sjaj

A s jeseni opet valja

od nekuda suho granje

i za ribe baš ne valja

ovo strašno riječno stanje

Brže-bolje riba svaka

traži zaklon u dubini

a sa vjetrom ptica laka

bije bitku u visini

Kad nestane toga svega

kad dođe bijela zima

sa krova đe iznad snijega

krenut k nebu tračak dima.

ČUVARI NEBA

Kad god svane novi dan

ja sam čio razdrgan

veselo u školu jurim

da odrastem ja se žurim

A do tada ja ću sniti

da ću pravi pilot biti

da ću moći kad zatreba

biti čuvar našeg neba

Vi imate jedan plan

čuvate mi miran san

vi čuvari hrabri čili

svima nama vi ste mili

CVIJEĆE PJEVA

(iz pozorišne predstave “Plavi san”)

Ljetni dan kad na nas liči

odmah dođu leptirići

i krilima lijepih boja

maštanja mi bude moja

Leptir na nas tiho sleti

samo ćuti i miriše

zatim opet on poleti

tiho, tiho on uzdiše

Nama drago nama milo

kad nas takne lijepo krilo

znamo da će svuda proći

al će ipak nama doći.

CVRČAK PJEVA

(iz pozorišne predstave “Plavi san”)

Šta je sunce nego radost

ljubav, sreća, život cio

na suncu nam buja mladost

svakome je život mio

Probudi se Vilo mila

i uništi Crnu silu

probudi se gdje god bila

slušaj našu pjesmu milu

Daruj nama Vilo bajna

našeg sunca toplu boju

a tvoja će kosa sjajna

vratit onu snagu tvoju.

CVRČAK PJEVA DJEVOJČICI

KOJA JE ZALUTALA U ŠUMI

(iz pozorišne predstave “Plavi san”)

Evo sada pjesma moja

nek nagrad bude tvoja

nek te sreća svuda prati

a ti nekad k nama svrati

Pjesma igra i veselje

to su vjeruj naše želje

nek ti kosa bude cvijeće

a u duši uvijek sreće.

SREĆA

Jedna lasta sasvim mala

šta je ljubav nije znala

ni u buri kada strada

vedrom suncu kad se nada

Jedna lasta u svanuće

traži toplo krilo majke

da o sreći s njom cvrkuće

dok ih griju sunca zrake

Eto to je tvoja sreća

majka, sunce i sloboda

vječni miris poljskog cvijeća

dragi žubor gorskih voda.

KAKO MIRIŠE BAKA

Kad moja baka sitna malena

stare slike gleda tiha kao sjena

tada mi baka na tugu miriše

dok tiho duboko uzdiše

Kada se spretno kuhinjom mota

da pitam šta radi mene je sramota

ja po mirisu saznam mnogo više

na kolače mi baka miriše

Bolestan kad sam tada se brine

kako vatru groznu sa mene da skine

umornom rukom znoj sa čela briše

na doktora mi baka miriše

Po mirisu njenom sunce hodi

brodovi plove po nemirnoj vodi

Evo i danas kad nje nema više

život mi na baku miriše

Višegrad, 21.11.2oo4.

GREŠKA

Greškom sam se i rodio

veli mi moj tata

želili su djevojčicu

a došao bata

Greškom ja sam i volio

maštati do zore

volio sam mjesto škole

velike odmore

Greškom sam se oglušio

na savjete mnoge

roditelje ko i drugi

imao sam stroge

Greškom ja sam i griješio

kasno sam shvatio

u djetinjstvo moje milo

ja bih se vratio.

Višegrad, 25.11.2004.

PRVI STIH

Davno biješe, još u školi

ja osjetih prvu rimu

prvom pjesmom ja opisah

idiličnu oštru zimu

Istog dana, čini mi se

iskosa me vrabac gleda

nad glavom mu s krova vise

ubojite strele leda

Tu veče sam sa milinom

čuo vjetar što kroz granje

bučno nosi svom silinom

moje rime, moje sanje

Al najdražu meni rimu

napisao čika Jova

naslikao divnu zimu

s mnogo, mnogo divnih slova.

BANЕ, HRABRI MORЕPLOVAC

I po buri i nеvеri

morеm punim strašnih zvјеri,

plovi brodom kitolovac,

Banе, hrabri morеplovac!

Nе boјi sе nikog bralе

nе mogu mu ništa alе

iako је јoš osnovac,

Banе, hrabri morеplovac!

Ovo svako mora znati,

on iz školе kad sе vrati,

tad postaје gusar-lovac,

Banе, hrabri morеplovac!

Prošao је bitkе raznе,

odrubio tikvе praznе,

sada prazni sarmе lonac,

Banе, hrabri morеplovac!

PROLJEĆE U MOM GRADU

Evo i danas iako kasni

proljeće stiže u moj grad.

Njegovi jesu vidici jasni

ostaće uvijek sa nama mlad.

Mladost mu snagu dodaje novu

i svakim danom sve ljepši biva

ljudi ga Gradom Mladosti zovu

u mom se gradu najljepše sniva.

U mome oku iskra zablista

i sav gorim od sreće

nek od sad vlada godina trista

u mome gradu proljeće.

Pucarevo, 21.3.1984.

NA KRAJU PREDSTAVE

Sad na kraju bajke ove

uzviknimo svi u glas

da Boga da nam lijepe snove

mnogo sreće za sve nas

Mnoge ale i prepreke

zlobu strašnu i opaku

nek odnesu duše rijeke

što iz grudi naših teku

Taj život ko nam učini sad grubim

pa neka mu sude i Bog i ljudi

jer radovati se životu sad treba

za sreću je dosta zdravlja i hljeba.

PIONIRSKA KORAČNICA

Uz doboš snažno korača četa

Pionira čuje se glas

Zastave vijore ori se pjesma

Pjesma što čeliči nas

Drugarstvo nam glavna je snaga

Prijateljstvo ljubav i mir

A kada zatreba mi ćemo moći

Za bratstvo i život dati

U miru mi smo čuvari snova

Učenici za život nov

Čuvamo priče iz herojskih dana

Priče što junače nas

Jer mi smo sutra odrasli ljudi

Graditelji sreće za sve

A gradom nova će da pjeva četa

Pjesmu što čeliči nas.

Novi Travnik, 15. maj 1975.

ŠTEDNJA

Vjeverica vrijedno radi

i za zimu skuplja hranu

ne boji se ona gladi

štedi, stavlja sve na stranu

I još mnoge životinje

štede hranu što imaju

jer kad padnu snijeg i inje

mogu mirno da snivaju

Moja mama isto za se

Štediša je stvarno pravi

Od tatine plate zna se.

Nešto ona na stranu stavi.

Nek je ovo nauk svima:

onaj koji štedi

ne samo da više ima

on i više vrijedi

Višegrad, 9. oktobra 2011.

DRUGARSTVO

Lijepa je škola moja

U njoj su djeca mnoga

Dijeli se užina svoja

I vlada prava sloga

Svi smo drugari u školi

Djevojčice i dječaci

I svako svakoga voli

Mi smo pravi đaci

U školi smo tihi i mirni

Pazimo svi na času

A kada zvono zazvoni

Sva se djeca rasu.

Novi Trvanik, jesen 1959.

DJECA

Kao da su zrna graška,

šargarepe, mladi luk,

veseli su svi obaška

kad spavaju tad je muk.

Čim se rode već se bune

sve im smeta žele san

svako kao malo june

jedva čeka novi dan.

Rastu kao mlada trava

sve su veći svaki dan

bilo da je smeđa, plava

kosica im kao lan.

A kad počnu da se jure

i da tutnje kao voz

da maštaju strašne bure

nenadmašni tad su skroz

I dok triput migneš okom

dok udariš dlan o dlan

prođe vrijeme svojim tokom

za fakultet prave plan.

Višegrad, 30.4.2013.

ISPECI PA RECI

Ispeci pa reci

izreka je stara

govori se djeci

što nemaju dara

Da mudro prešute

što im nije milo

ili da naslute

šta bi se tad zbilo

Svako u svom uhu

malog vraga  ima

u gaćama buhu

kako kome štima

Pa često onako

na brzaka samo

uvrijedi olako

i 'vamo i tamo

misli mada nećeš

ko vrući pereci

da se ne opečeš

ispeci pa reci.

Višegrad, 8. maj 2013.

K'O DA SU MI OBE LIJEVE

Nacrtati dugu ne znam

mada mislim da je lako

javiću vam ako saznam

da nacrtam ja nju kako.

Ni pjevati nisam znao

mada bilo prilika je

kao blesav bih se drao

svi mislili požar da je.

A kad kuću ja nacrtam

djeca mi se u brk smiju

ne umijem da precrtam

svježe cvijeće na hartiju.

loptu šutat probao sam

k'o da su mi obe lijeve

vjerovatno sazdan nisam

za sportske više ciljeve.

Kao što je važno biti

uvijek svjestan svoga znanja

čovjek mora, ne smije kriti

svjestan biti svog neznanja.

Višegrad, 16. avgust 2013.

BITI DEDA

A kada se taj dan desi,

pa unuče tu se nađe,

vjeruj nećeš znati gdje si,

pitaćeš se: Šta me snađe?!

Te ljepote i dragosti,

oko tebe svijet se ruši,

pun si sreće i radosti,

a milina ti u duši!

Biti deda to je nešto

Vrlo lijepo, vrijedno stanje

U kolica ga staviš vješto

Pa sav važan u šetanje

Ponosan si na unuka.

A unuk je na svog dedu

Drhti dedi stara ruka

A suza mu u pogledu.

Višegrad, 25. oktobar 2010.

VECA

Je li Veca lažljivica

il' se meni samo čini

da l' se stvarno njena suza

rasplinula u mjesečini?

Da li ona nešto krije

od svog druga – mene lično

jer dok mi se krišom smiješi

ponaša se nedolično.

Nešto šuška i šapuće

tu na uvo svojoj seji

a kada se ja primaknem

ona veli: Daj ne bleji!

Kada pismo čita krišom

rumeni se sretna kao

i od mene sve ga krije

a ja sam pismo napisao.

Pucarevo, 14.4.1986.

NEKA SANJA

Neka Sanja jednom davno

dok sam klinac ja još bio

u školi se pohvalila

kako sam je poljubio.

Došao sam, veli, krišom

u san joj se uvukao

i odjednom sasvim važno

u obraz joj pusu dao.

Kada rekoh da sve laže

ona poče suze liti

šta sam mog'o morao sam

i tu grešku ispraviti.

Pucarevo, 14.4.1986.

TVOJA BUJNA MAŠTA

Zamisli rijeku ljubičastu

i u njoj ribe žute k'o zlato

a onda uzmi maminu pastu

napravi od nje zeleno blato

Zatim lijepo i na mjesec skoči

uhvati rukama plave zvijezde

a onda hrabro u bajku kroči

i gledaj kako kočije jezde.

Ako ti i to ne bude dosta

idi na granicu sna i jave

unazad hodi, dođi do mosta

i gledaj kako se snovi prave.

Sa pticama pjevaj na kraju grane

slobodno radi još luđe svašta

ne mogu i to da ti zabrane

to je samo tvoja bujna mašta.

Višegrad, 19. avgust 2013.

KADA SE PONOVO RODIM

Kada se ponovo rodim

biću učitelj na selu

zdrav ću život da vodim

i biću na svakom prelu.

Djece ću puno imati

i svoje i vrijednih đaka

lijepo ćemo živjeti

od jutra pa sve do mraka.

U školi će svega biti

od ptica do malog zeca

ništa od njih neću kriti

biće oni dobra djeca.

Na prvom mjestu drugarstvo

učiće na mom primjeru

radićemo i ratatrstvo

a i rad na kompjuteru.

Sa posebnom pažnjom svima

biće mi jedina briga

objasniti da je njima

najbolji prijatelj knjiga.

Višegrad, 24. avgust 2013.

PRVI DAN U ŠKOLI

Da me neko pita šta sam juče jeo

ili nešto slično, ne bih znao reći

al se klupe školske u koju sam sjeo

jako dobro sjećam u toj mojoj sreći.

Svi su oko mene nasmijani dragi

prvi dan u školi to je praznik bio

a učiteljicin je širok osmjeh blagi

činio nas srećnim, sreću nisam krio.

U razredu klupe sjedimo po troje

vrlo malo djece koju nisam znao

računaljka s tablom kugle da se broje

globus kao mjesec s neba da je pao.

Na zidu su slike s mnogo raznog cvijeća

a i vjeverica kao da je živa

osjeti se dobro zajednička sreća

ona o kojoj se samo lijepo sniva.

Imao sam mnogo lijepih trenutaka

onih kojih svako sjeća se i voli

ali ima jedna što svijetli iz mraka

uspomena lijepa, prvi dan u školi.

Višegrad, 2. septembar 2013.

MATIJA I ANA

Moj unuk Matija i unuka Ana

dva najdraža bića na ovoj planeti

na njih misli njihov deda svakog dana

kad mu se nasmiješe on bi da poleti.

Matija je veći, u školu će skoro

drag je i veseo nema živa mira

i kada se igra ne radi to sporo

umije da stavi kompjuter da svira.

I Ana bi dugo, nisam znao šta je,

plašeći se brade zaplakala često

sada mi se smije i grisini daje

gdje zec pije vodu pokaže mi mjesto

Ona voli bracu ljubav je golema

on nju isto tako al se pravi važan

kod njih dvoje nikad lubomore nema

zagrljaj je njihov vrlo čvrst i snažan.

U svakom pogledu ta me ljubav snaži

Matija i Ana dobar tandem to je

jedno drugom sve su miliji i draži

uskoro će ipak da ih bude troje.

Višegrad, 3. septembar 2013.

SVI SU LJUDI VRLO SLIČNI

I sinoć se ko biserje

razasule nebom zvijezde

mala Janja k'o da sanja

gleda kako vjetri jezde.

U daljini negdje tamo

neka gužva cika neka

misli Vera jure kera

pa se boji mala seka.

U Japanu dalekome

prvo sunce njima sija

misli Mica gospođica

E, Japanka biću i ja.

U Africi ljudi crni

u očima mjesec sija

misli Janko taj šašavko

da im zima baš ne prija.

A u stvari svud na svijetu

svi su ljudi vrlo slični

priča Verka učiteljka

taj podatak moj je lični.

Višegrad, 3. septembar 2013.

KAD ANA SLAVI ROĐENDAN

Kad rođendan slavi Ana

sva u bijelom prava dama

na licu joj bista sreća

a na torti jedna svijeća.

Baloni po svuda vise

za čas kuća napuni se

djeca veselo pjevaju

blicevi stalno sijevaju.

Svuda oko Ane strike,

strine, tetke, neke čike

dede, baba najmilija

i dragi joj brat Matija.

Ujko Marko kape dijeli

želi da su svi veseli

brat Joca se nešto žali

ali on je sasvim mali.

Razigrani, raspjevani

svi su srećni nasmijani

najsrećniji tu su bili

roditelji njeni mili.

Višegrad, 11. septembar 2013.

TAKSI VJEŠTICA

Kad vještica vozi taksi

ljubazna je vrlo maksi.

Čim se čuju noćni pijetli

ona vam je već na metli.

Odvešće vas bilo kuda

taksi metla kao luda.

Tako sebe ona brani

i strahom se tvojim hrani.

Njenoj vožnji daće kraj

novog dana prvi sjaj.

Višegrad, 14. septembar 2013.

DEDINE CIPELE

Na drvenu klupu sjeda

moj umorni dragi deda

a godine sve u nizu

veli da je stota blizu.

Kose sijede, lica blijeda

on cipele svoje gleda

i one su ostarile

davno su se pazarile.

Davno prije mnogo ljeta

kad mu biješe tri'estpeta

za rođendan žena mila

cipele mu te kupila.

Svi u kući grde dedu

vele nije to u redu:

„Baci deda starudiju!“

njegove se oči smiju.

Al nemaju sa tim sreće

odreči se deda neće

ne bi deda nema para

ženinoga milog dara.

Višegrad, 15. septembar 2013.

BABA KIŠE BIĆE KIŠE

Baba kiše biće kiše

jako mnogo i još više

slušam travu kako diše

a pjesma se sama piše.

Na srcu mi ljuta guja

ljudi ljut sam kao struja

i reče mi moj brat Gruja

da će nama doći uja.

Ujko broda je kapetan

vrlo hrabar brz i spretan

kada kiši on je sjetan

al' sa nama on je sretan.

Pa otkud mi guja ljuta

pitate me po sto puta

djevojčica jedna žuta

neće da se skloni s puta.

Hoće da je lijepo molim

našu svađu da prebolim

onda mogu da izvolim

mogu da je i zavolim.

Višegrad, 16. septembar 2013.

BARICA NA ASFALTU

U njoj vidim nebo i oblake bijele

k'o skupe mamine porculanske zdjele

i guske u nizu što lete ka jugu

preko cijele bare jednu šarnu dugu.

I brata ja vidim što stoji kraj mene

zastali smo malo prije školske smjene

skupilo se društvo, razlozi očiti

ko hrabrosti ima baru preskočiti.

Tresu mi se noge u glavi se vrti

upasti u baru gore je od smrti

kad pogledam dole jako je duboko

čini mi se dublje neg nebo visoko.

Brojalicu broje i tu su djeca sva

ispade da moram preskakat' prvi ja

ja buljim u baru a oko mene muk

a spas mi donese školskog zvona zvuk.

Višegrad, 19. septembar 2013.

MJESEC ZA BAKU

Mjesec ću ti bako

skinuti sa neba

pa ćeš imat svjetla

koliko ti treba.

Pa da svom unuku

ti ispleteš pape

al da budu iste

kao kod mog tate.

Onda ćemo lijepo

moj tata i ja

izgledati isto

kao druga dva.

Donesi stolicu

i nemoj brinuti

ja ću sa nje lakše

mjesec dohvatiti.

Višegrad, 20. septembar 2013.

USLIKAJ ME SELE

Uslikaj me sele

želim biti glumac

a deda mi kaže

da sam pravi junac.

On me tako zove

kada se naljutim,

kada stisnem šake

i kad vjeđe skupim.

Uslikaj me lijepo

moja mila seko

jer će slika moja

da ide daleko.

Poslaće je baka

i staviti pismo

u kojem će reći

da svi dobro mi smo.

Kada pismo prime

tata nam i mama

biće jako tužni

zašto nisu s nama.

Višegrad, 21. septembar 2013.

MJESEČEVE MIJENE

Nastavnica Rada dala nam zadatak

opisati Mjesec i njegove mijene.

ja mislim na Maru da l' ovaj trenutak

ona gleda Mjesec i misli na mene?

Jer Mjesec sa neba tajne zrake šalje

misterijom šume u besanoj noći

i muti nam misli sve do srca dalje

da l' će Mara sutra na igranku doći.

Znam kako ću sada uradit' zadatak

a da ne prestanem o Mari misliti

jeste da će biti poprilično kratak

jer nema se puno toga napisati.

Mlad Mjesec mladina, kad se Mara budi

prva četvrtina, njena kosa plava

pun Mjesec il’ uštap, kad po kući ludi

zadnja četvrtina kad ide da spava.

Gradivo nam školsko ima strašne zube

i kad se s proljeća leptirići bude

onda rodotelji počnu da nam trube

pa bili su djeca zašto se sad čude?

Višegrad, 22. septembar 2013.

LAGIŠ LI?

Lagiš li mi kad mi kažeš

mamino sam sunce

il princeza dedina?

Lagiš li mi kad mi kažeš

da sam tvoja sreća

najveća i jedina?

Lagiš li mi kad mi kažeš

bakin sam medenjak

ili duša medena?

Lagiš li mi kad mi kažeš

da sam zlatno pile

da sam srna tatina?

Lagiš li mi kad mi kažeš

sve te lijepe riječi

i da ti moj smiješak bako

svaku bolu liječi?

Višegrad, 24. septembar 2013.

PRVI PUT U POZORIŠTU

Svi đaci prvaci izlaze iz škole

po dvoje u redu za ruke se drže

kad idu van škole oni jako vole

a sad idu da se sa glumcima druže.

Pozorišna sala velika ko škola

u njoj puno djece vel'ku graju dižu

na sred scene tu su jedna stara kola

ispregnuta ali glumci do njih stižu.

Glumci se vješto i krevelje i skaču

jure i padaju, tuku se i grle

a istovremeno smiju se i plaču

znači zato djeca pozorištu hrle.

Svjetla raznih boja čudne slike prave

k'o da su u bajci i maštu im pale

a onda odjednom k'o u filmu strave

preplaše se jako te glavice male.

Ipak su veseli na kraju predstave

radosno pričaju šta su doživjeli

govorili su i za vrijeme nastave

i ponovo ići jako bi voljeli.

Višegrad, 27. septembar 2013.

BAJKA

Bajka to je kad mi baka

uspavanku priča neku

u njoj mala riba svaka

lako nađe svoju rijeku.

I crtanih lijepih ima

o cukama i macama

obavezno kad je zima

„Djevojčica sa šibicama“.

Ili kad mi deda sijedi

za muškarce priču neku

dok šetamo on besjedi

o hrabrome hajduk Veljku.

Al' najljepše priče priča

moja lijepa mila mama

na kraju je čiča–miča

i izmišlja priče sama.

Višegrad, 28. septembar 2013.

SVE OBOJI KAKO ŽELIŠ

Reci mami da nacrta

rijeku, Sunce, zeca

potom neka još docrta

nek bude i meca.

Zatim pusti ti na volju

bujnoj mašti svojoj

nek ne bude ko napolju

nego ko u glavi tvojoj.

Može Sunce biti plavo

a rijeka k'o meca

zatim možeš u garavo

obojiti zeca.

Da l' će smješno biti tebi

da je nebo smeđe

da nacrtaš samoj sebi

ružičaste vjeđe?

Sve oboji kako želiš

kako ti je volja

samo da se ti veseliš

da si mi najbolja.

Višegrad, 28. septembar 2013.

NAPRAVIĆU PITU

Napraviću pitu

za mog dragog dedu

stari ljudi vole

da i pitu jedu.

Smežurano lice

i veliki brci

debeli ko uže

na broda katarci.

Pogurena leđa

i hoda sa štapom

a glavu pokriva

šeširom il kapom.

Stare slike gledam

dok su mladi bili

i babi i dedi

zubi se bjelili.

A sad voli pitu

s veseljem je buba

jer moj stari deda

više nema zuba.

Višegrad, 29. septembar 2013.

IGRALE SE TETA

Dvije male djevojčice

pred kraj prošlog ljeta

s keceljama u kuhinji

igrale se teta.

'Ajd na kafu komšinice

evo gotova je

sama sam je ja samljela

a i skuvala je.

Ne mogu ti moja kono

moram ručak pravit

veliku ću šerpu sada

ja na šporet stavit.

Moram žurit umoran će

moj muž s posla doći

kad pojede što mu spremam

umor će ga proći.

Bome ručak ja ne kuham

ja sam prava dama

ako nećeš kafu piti

popiću je sama.

Višegrad, 30. septembar 2013.

ČIKE U RADIJU

Da  li one priče

sada išta vrijede

kako male čike

u radiju sjede.

Naših roditelja

to je bila fora

a kad oni kažu

vjerovat se mora.

Čudili se klinci

i klinceze male

a one o tome

ništa nisu znale.

Pjevali, glumili

kako sve to znaju

mjesto smo tražili

kud im hranu daju

Maštao sam o tom

da sam lutam svijetom

a sada se djeca

služe internetom.

Višegrad, 1. oktobar 2013.

BIJELI MECA

U zološki vrt me vodio tata

da uživam kao druga djeca

kavezima zakljunčana vrata

a tamo se igra bijeli meca.

Velik je i vel'ku šapu ima

u malom jezeru ribu lovi

u bundi bijeloj nije mu zima

brzo će doći i zimski snovi.

Mecina djeca već su velika

i uče kako se lovi riba

to im je jedinstvena prilika

da im uvijek bude puna tiba

Moraju puno ribe pojesti

jer će zimski san biti dugačak

sada ih ništa ne smije pomesti

tek će na proljeće biti ručak

Višegrad, 2. oktobar 2013.

DAJ MI GRIZ

Sele daj mi jedan griz

vodiću te ja na kviz

najbolja ćeš biti znaj

jabuke mi malo daj.

Jabuka je velika

to je dobra prilika

ja ću malo gricnuti

i tebi će ostati.

Za uzvrat ću tebi ja

dati lampu koja sja

da možeš i po noći

do frižidera doći.

Jesti noću voliš znam

obećanje ću da dam

nikom neću to reći

a neću ni poreći.

Zato braco postoji

da se sestra ne boji

ako ćeš ti molim pliz

meni dati jedan griz.

Višegrad, 3. oktobar 2013.

ZVONČICA

Daleko negdje tamo

u dnu je naših snova

djevojče jedno samo

treperi kao zova.

I od palca je manja

providna krila ima

vječito isto sanja

da nikad nije zima.

Zvončica ona biješe

vila od Petar Pana

leti kao da pleše

lakša je i od lana.

Ona ga brižno čuva

od groma i od vuka

zamke mu uvijek kuva

strašni Kapetan Kuka.

Ne počiva joj zjena

bdije i pazi njega

moćna ljubav je njena

i jača je od svega.

Višegrad, 3. oktobar 2013.

RODI MI BAKO JOŠ JEDNU MAMU

Rodi mi bako još jednu mamu

ne da nas bude više u stanu

nego kada se jedna umori

druga nastavi priču da zbori.

Pa da imam uvijek kada hoću

bilo da je danju ili noću

dok ne naučim crtati sama

da uvijek bude tu jedna mama.

Ili kad jedna raditi ode

da ima ko će zvati me „Rode!“

da uvijek jedna vedroga lica

nježno mene grli i golica.

Tata će bolje da se snalazi

neće morati sam da izlazi

jedna će sa njim da bude dama

a druga sa mnom da nisam sama.

Tata će njima, da vlada sreća,

kupiti i dva buketa cvijeća

veseli će i za sto da sjednu

rodi mi bako još mamu jednu.

Višegrad, 4. oktobar 2013.

MAMA TI SI MOJE SUNCE

Mama ti si moje Sunce

a to ti i tata kaže

ti znaš da baš uvijek

tatine riječi važe.

A Sunce si mi zbog toga

jer si najljepša na svijetu

zbog tebe tata ne gleda

ni jednu drugu tetu.

Moje si Sunce i zato

što mi se uvijek nasmiješiš

a i kolače najljepše

i najslađe umjesiš.

Rekla si da jako želiš

da i mi budemo buce

samo da ja više jedem

zato si, mama, Sunce.

Višegrad, 6. oktobar 2013.

MASKENBAL

Pažnja, pažnja mali svijete

pozivamo svako dijete

požurite veseljaci

djeliće se medenjaci.

Ali prvo dijete svako

mora biti drugi neko

našminkaj se kako želiš

samo nek se ti veseliš.

Biće neko Paja Patak

repić treba da je kratak

djevojčica mala Zlata

Pajina će biti Pata.

Petar Pan, Kapetan Kuka,

Crvenkapa kraj svog vuka

i vrijedna pčelica Maja

toj koloni nema kraja.

Junaci iz raznih bajki

sve uz pomoć vrijednih majki

maskirani lijepo prošli

k'o da su iz bajki došli.

Višegrad, 8. oktobar 2013.

ALAN MALI PET GODINA IMA

Alan mali pet godina ima

lagano se sprema i za školu

raste lijepo baš na radost svima

k'o i drugi voli koka-kolu.

Vrijedno uči i malo se igra

ubrzo će znati i slova sva

kad se juri brz je kao čigra

čak može i sabrati dva i dva

Raduje se jer će skoro zima

kad o njoj govore on se smješka

od Deda Mraza on poklon prima

napraviće u dvorištu Snješka.

Do tad će uživat u jeseni

znaće da su na nebu oblaci

to se sviđa i njemu i meni

mali Alan i ja smo zemljaci.

Višegrad, 12. oktobar 2013.

KAD KOLE PORASTE

Kad Kole poraste

biće bećar pravi

baš mu lijepo stoji

šeširić na glavi.

Pa kad ispod nosa

brci zagarave

voljet će ga cure

i crne i plave.

On je već i sada

slika i prilika

i moraće teta

Luca da ga slika.

Za sada on samo

odmašta po nešto

kako vozi kola

pažljivo i vješto.

Pričekaće malo

on do pravih kola

za sada je samo

mali lijepi lola.

Višegrad, 13. oktobar 2013.

DJEČIJI SVIJET JE ŠARNA DUGA

(Mirjani Baltezarević)

Kad Mirjana pjesmu piše

kao dijete misli, diše

jedina joj jeste muka

kritičar je strašan Luka.

Dječiji svijet je šarna duga

svako ima svoga druga

Mirka maštom preslikava

i slovima precrtava.

Šta je lijepo u mladosti

kikot djece i radosti

koje nama ona daje

u očima što se sjaje.

Sve će srećom obojiti

dječija srca osvojiti

i pada će zlatne kiše

dok Mirjana pjesme piše.

Zato Miro tebi hvala

što si pjesme nama dala

želje moje i nadanje

s pjesmama ti radovanje.

Višegrad, 14. oktobar 2013.

MAMA JE MELEM

Kad si sretno drago dijete

i zvijezde se s neba smiju

radostan nam budi svijete

topli vjetri poljem viju.

Tvoja sreća milo moje

blagonosna zlatna žica

kad se smiješ k'o da poje

milioni jata ptica.

Samo rasti srećo moja

na radost si svome dedi

svaka nova riječ tvoja

meni tonu zlata vrijedi.

S radovanjem nemoj stati

ni kada se vrijeme stuži

ali nemoj ni plakati

kad te malo mama ruži.

Sad zapamti ove riječi

što će stari deda reći

melem to je što sve liječi

mama tebe vodi k sreći.

Višegrad, 15. oktobar 2013.

NOVA MAMA

Imala sam mamu

kao med je bila

ali me je samu

s tatom ostavila.

Otišla je mama

s nekim čikom drugim

mene plaši tama

u noćima dugim.

Da mi bude bolje

da odagna tugu

drage će mi volje

tata dovest drugu.

Al zvati je mama

ja ne mogu eto

predloži mi sama

da je zovem teto.

Iz dana u dan je

prema meni blaža

tako mi postaje

sve draža i draža.

Višegrad,16. oktobar 2013.

DEDA KRCKA ORAHE

Kosu baba povezala                 

sa maramom plavom               

unuka će počastiti

ukusnom baklavom.

Već dva sata deda joj je

orahe krckao

pa kad baba ne gleda ga

kradom ih grickao.

Požuruje baba dedu

dok orahe melje

sa baklavom svom unuku

ispunjava želje.

„Hajde stari što si stao

daj malo požuri

još oraha meni treba

šećer će da uvri.“

Ne žuri se dedi puno

još se osmjehije

daje orah svom unuku

pa mu namiguje.

Višegrad, 17. oktobar 2013.

BIO NEKAD JEDNOM DAVNO

Bio nekad jednom davno

dvorac lijepi kao tajna

i u dvorcu ime slavno

jedna dijeva vrlo bajna

Svima nam je vrlo znana

bajka o njenojoj ljepoti

sto godina kao kazna

morala je spavati.

Ali šta je poslije bilo

poslije kraja lijepe bajke

da l' se nešto čudno zbilo

sa njom blizu krila maje?

Na  to nema odgovora

ni Šarl Pero bajke tvorac

nije čuo razgovora

daleko mu bio dvorac.

Pa sad dijete svako mora

samo smišljat priču novu

tamo preko sedam mora

kako joj se djeca zovu.

Višegrad, 19. oktobar 2013.

JEDNO PITANJE MUČI ME SADA

Jedno pitanje muči me sada

otkuda dedi tolika brada

i još mi nešto nije u redu

zašto svi vole moga dedu?

Nedam ja nikom dede moga

pa neka svi vole dedu svoga

Mislim da bi to pošteno bilo

da svako ima dedino krilo

Pitanjem me seka pogodila:

kako je baka tatu rodila  

kada je tata može se reći

pa skoro duplo od bake veći

Mudar sam joj ja odgovor dao

ni sam ne znam kako sam znao:

Sve ti se to sele davno zbilo

malom se tati sve to desilo.

Baka je bila baš kako treba
a tata nam sasvim mala beba
tata je rastao do sto kila

a baka nam se jadna smanjila.

Višegrad, 23. oktobar 2013.

KAKO ME BAKA GLEDA

Kad se baka smješka

ukoso me gleda

znam da će mi dati

putera i meda

A kada je ljuta

i kad je svrbi nos

znam da ću da prođem

kao po trnju bos

Ali kad pjevuši

one pjesme stare

penzija je bila

dobila je pare

Pa će svog unuka

svoju grudu meda

voditi u park

da kučiće gleda

A kada se umori

takav je kod nas red

odvešće me baka

na jedan sladoled.

Višegrad, 24. oktobar 2013. 

LAŽLJIVICA JECA

Lažljivica Jeca

ima ružnu manu

neće da posprema

sa mamom po stanu.

Bar da svoju sobu

hoće da uredi

mama joj govori

al' ništa ne vrijedi.

„Sredi svoje stvari“

mama lijepo kaže,

„Kasnijeću malko.“

na brzinu slaže.

I u školi isto

svi je zbog tog mrze

kada joj to kažu

ona roni suze.

Žao mi je Jece

da je malo bolja

ja bih joj bila

sestrica najbolja.

Višegrad, 28. oktobar 2013.

MOJ DRUG PERA

Moj drug Pera pun je mana

on je prava zavrzlama

što dohvati i pokvari

ali zato on ne mari

Pokušao on je svašta

njega vodi luda mašta

nešto novo otkrit' mora

o tom nema više zbora

Da se juri, loptu bije

to zabavno njemu nije

to što radi dobro pazi

na naučnoj da je bazi

Sa strujom se igrat nije

opasna je poput zmije

ali Pera vidi vraga

u tom pravcu on baš traga

Radio je vrlo vješto

da izumi smiješno nešto

da se njemu Mara smije

za drugo ga briga nije.

Višegrad, 1. novembar 2013.   

ŽURKA GOLUBOVA

Kad prelijepo jutro                                                                 

golubove budi                                                    

na istoku nebo                                                          

počinje da rudi.                                                        

Čitavo se jato

ka potoku sjuri

na slatko kupanje

svaki golub žuri.

Da bi tokom dana

bili lijep i lijepa

sve mora da blista

od glave do repa.

A potok bi htio           

da postane rijeka

i na to on čeka

više od tri vijeka.

Prežalio jadan

i to odbolova

sa užitkom gleda

žurku golubova.

 Višegrad, 2. novembar 2013.

BEZIMENA

Naizgled su mirne

i sa tugom sjene

oči ove male

kuje bezimene

Kao da je samo

legla da odmara

ona smjerno čeka

svoga gospodara

A kada ga spazi

brzo će ustati

i veselo svojim

repom zamahati

Za svu ljubav koju

gospodar joj daje

u pozdrav će ona

snažno da zalaje.

Višegrad, 4. novembar 2013.

RODILA SE MENI SEKA

Još ranije mama mi je

saopštila svoju tajnu

u stomaku svome krije

moju malu seku bajnu.

Tome sam se radovala

al sam vješto ja to krila

kad bih bratu to kazala

više tajna ne bi bila.

Rodila se evo tu je

princezom je tata zove

još je mala pa ne čuje

sa njom imam ja planove.

Brat će dugo mali biti

tako moja kaže mama

ja uz seku, neću kriti

odrastati neću sama.

A kad malo još poraste

da otvorit može vrata

gledaćemo brze laste

i čuvati našeg brata.

Višegrad, 8. novembar 2013.

U MAMINOM VRTU

Pored naše kuće

raste razno cvijeće

njega brati niko

ne smije i neće

O njemu se brine

moja mama draga

najljepše je cvijeće

već kod kućnog praga

A cvijeće miriše

ko moje jastuče

dok ga mama nježno

mazi i šapuće

Čemu služe majko

ove hrizanteme

prelijepe su žute

šteta što su nijeme

Nisu samo ukras

one služe pride

da okice tvoje

samo lijepo vide.

Višegrad, 10. novembar 2013.

ZAŠTO KIŠA PADA

Kaži meni bako

zašto kiša pada

ja se bojim jako

da vrabac ne strada

Skupio se jadan

ispod krova bako

da poleti negdje

ne može nikako

Ne brini se dušo

on će preživjeti

a kad kiša stane

negdje odletjeti

A kiša nam mila

svima mnogo znači

da budemo mnogo

zdraviji i jači

I da naše cvijeće

i ostalo bilje

bude puno bolje

i ljepše i življe.

Višegrad, 11. novembar 2013.

GDJE ODE DAN KAD DOĐE NOĆ

Mnoga me  pitanja

sada stvarno muče:

zašto krava muče

a mačka mjauče?

Zašto pred četvrtak

uvijek dođe srijeda

zašto nije isto

pozadi i sprijeda?

Gdje stvarno ode dan

kada noć nam dođe

i zašto nam raspust

tako brzo prođe?

Zašto svako cvijeće

drukčije miriše

i zašto li pjesnik

svoje pjesme piše?

I još puno toga

imam za pitati

al' ne mogu sada

moram se igrati.

Višegrad, 13. novembar 2013.

KAD TATA ZATVARA VRATA

Kad tata zatvara vrata

to vam je takav tresak jak

da komšija s trećeg sprata

pomisli da je svijeta smak.

Ili kada pjeva mama

ariju neke opere

pomislim vruća joj sarma

pa da se zbog toga dere.

Neka lupa u garaži

to komšija vani sprijeda

za njega bonton ne važi

ne poznaje kućnog reda.

Jedino moj mačor Pera

dođe tiho da se mazi

on se plaši samo kera

mora malo da pripazi.

Nikog više briga nije

zašto mene duša boli

sve dok joj se Sale smije

moja Mara njega voli.

Višegrad, 15. novembar 2013.

MAČAK I KIŠA

Ne juri moj mačak

svakog dana miša

danas ga zanima

i jesenja kiša

Ne shvata baš dobro

šta se to dešava

ko o tome brine

ko to sve rješava

Da l će kiša pasti

ili neće skoro

žuri li sa neba

ili pada sporo

Kada kišne kapi

u prozor udare

svaki put mog mačka

za mrvu pomjere

Brzo mu dosadi

ova grozna kiša

više voli ipak

da juri svog miša.

Višegrad, 16. novembar 2013.

Vragolan medeni

Njegove su oči

tužne znatiželjne

i mačke u društvu

jako nepoželjne

Kao čarapice

bijele su mu šape

oborene uši

tu su mjesto kape

Oko vrata krzno

k'o brada mu dođe

mogao bi kao

umjetnik da prođe

I sav mi je meden

vrti se ko čigra

on za djecom trči

hoće da se igra

On ne traži puno

samo mu je stalo

da ljudske ljubavi

dobije bar malo.

Višegrad, 17.11.2013.

FUDBAL

Mnogo čika loptu juri

pobjedi se svi nadaju

da gol dadne svaki žuri

valjaju se i raduju.

A moj tata skače viče

i komšija tu je Zoka

obavezno tu je piće

i pečena zna se koka.

S komšinicom moja mama

na balkonu nešto štrika

mrzi je da bude sama

kad je tol'ka dreka, vika.

Utakmicu i ja gledam

al ne psujem još sam mali

razočaran i ja sjedam

da su naši gol bar dali.

To nam veče biješe sjajno

optužbe mnoge rečene

a ja se radujem tajno

zbog male koke pečene.

Višegrad, 19. novembar 2013.

SRETAN TI DAN DJETETA

Neka ti je sretan

drago dijete moje

i ovaj i oni

što pred tobom stoje

I sve dane koje

srećan srećom ljubiš

neka se u svakom

ti srećan probudiš.

Budi jak i nježan

pametan i smio

neizmjerno voljen

radostan i čio.

Iz ljubavi stvoren

u ljubavi rasti

sa ponosom svijetu

k'o čovjek odrasti.

Čuj kako se tebi

raduje planeta

neka ti je sretan

ovaj Dan djeteta.

Višegrad, 20. novembar 2013.

OČI

U razredu raznih

baš očiju ima

sve su lijepe kad je

toplo ili zima.

Plave, smeđe, crne,

sive il zelene

sve su lijepe kada

gledaju u mene.

Ali kad se nađe

tu neki čuperak

da ga krišom gledam

meni je baš merak.

Tu su oči Ane,

Vesne, Lane, Tanje

najljepše su meni

plave oči Sanje.

Imaću problema

ne pazim u školi

al bih bio sretan

da me ona voli.

Višegrad, 21. novembar 2013.

DJETLIĆ

Kroz prozor barake

stare izbjegličke

gledao je Miša

gdje se jure mačke.

Jesen je prošla i

kad je zima stigla

sa ledene Drine

magla se podigla.

A ispod prozora

vidio je prvo

da maleni djetlić

kljunom kucka drvo.

Kadkad bi ga ptica

pogledala kradom

pa nastavila sa

svojim vrijednim radom.

Cijelu zimu su se

tu družili tako

to se od njih  može

naučiti lako.

Višegrad, 22. novembar 2013.

DOHVATITI SNOVE

Da li si probao dohvatiti snove

kada ti se mrijeste na plavom jastuku

da li si vidio kako morem plove

gusarski brodovi, kapetana Kuku?

Da li si ikada vidio žar–pticu

kako svojim letom osvjetljava puta

da dječak u mraku povede staricu

da stigne do kuće i da ne zaluta?

Da l' su ti u snove tiho iznenada

svemirci u svojim brodovima čudnim

stigli iz svemira što sa njima pada

pa te tako svu noć ostavili budnim?

Da li su te moćni vjetrovi orkana

pronosali nebom, njihali u krilu

da li ti je mašta sad jedina mana

da l' si htio mačku pretvoriti u vilu?

Ako jesi – nek' si, nazdravlje ti bilo

dok ti još si mali uživaj u slasti

svega onog što se u mašti sakrilo

lakše ćeš mi srećo ti lijepo odrasti.

Višegrad, 23. novembar 2013.

ZIMSKE RADOSTI

Uhvati pahulje bijele

i Deda Mraza ugosti

počnimo igre vesele

predstoje zimske radosti.

Napravite prvo Snješka

sa starim loncem na glavi

neka se veselo smješka

i šal mu umotaj plavi.

Velika dugmad ugljena

i mrkva umjesto nosa

u ruci metla slomljena

u koju gleda iz kosa.

Veselo djeca se jure

uz snažnu ciku grudvaju

saonice niz brijeg žure

u promrzle ruke duvaju.

Od kad je svijeta i vijeka

zajedno sa Deda Mrazom

dječija predivna rijeka

tom zvjezdanom jezdi stazom.

Višegrad, 26. novembar 2013.

KAD MOJ BATO SANJA

Zašto li se bato

kada spava smješka

mora da i u snu

pravi malog snješka.

Mama mi je rekla

da se to dešava

kada neki problem

u snu on rješava.

Kada se namršti

sanja nešto ružno

a kad u snu plače

nešto jako tužno.

I još mi je rekla

da moj mali bato

sanja nešto lijepo

pa se smije zato

Kad se probudio

tada mi je rek'o

meni jako drago:

„Sanj'o sam te seko!“

Višegrad, 27. novembar 2013.

TRAČ

Kad kod moje bake

sakupe se tete

da piju kaficu

mi smo glavne mete.

Prvo nas nahvale

da mi nismo strašni

pametni i lijepi

i malo nestašni.

Krenu od prizemlja

tračaju sve redom

niko nije dobar

pod od krova gredom.

Pera teta Mare

što prisutna nije

stalno viče psuje

nenormalno pije.

I svaki put tako

za tračanje tema

jeste samo onaj

kog na kafi nema.

Višegrad, 28. novembar 2013.

JUTROS RANO MIŠA MALI

Jutros rano Miša mali

uze kofer da pakuje

ništa neće da mu fali.

sa tim dobro on rukuje

Džemper plavi i par gaća

neke knjige i čarape

više neće da se vraća

niti radi svoje kape.

Sredio se samo tako

sišao na voza prugu

tijesan mu je malo sako

on putuje svome drugu.

Baš je dobar voz za djecu

jest da ima tata fiću

on sam hoće svoga mecu

da pokloni Đokoviću.

Tada će mu rado reći

„E, moj Nole, druže stari

raduješ se djece sreći

niko kao ti ne mari.“

Višegrad, 29. novembar 2013.

GDJE SE BEBE LJUBE

Deda maloj bebi

rado da pusicu

u njenu mirisnu

svilenu kosicu.

A baka je nježno

u nogicu ljubi

tiho sasvim nježno

da je ne probudi.

Mama u prelijepe

obraze rumene

i u njene sjajne

okice caklene.

Tata se raznježi

kad joj vidi suzu

pa nakon kupanja

ljubi je u guzu.

Tako svako svoje

na njoj mjesto ima

gdje daruje bebu

svojim poljupcima.

Višegrad, 1. decembar 2013.

PROBRUDI SE DEDA

Probrudi se deda

dosadno je meni

tvoja brada sjeda

i brkovi njeni

Mnoge priče lijepe

pričati mi žele

baš su mi prelijepe

jako me vesele.

I sve dok mi pričaš

kako ploviš rijekom

volim kad me čikaš

zagonetkom nekom.

Kada ručaš gledam

lice stalno mijenjaš

smijem se i zezam

jer ti zuba nemaš.

Ja te puno volim

više i od meda

a sada te molim

probrudi se deda.

Višegrad, 3. decembar 2013.

NIJE TATA LIJEN

Curicu je mama

dobro utoplila

da se sama sanka

nije dozvolila

Pa sad tata mora

iako ne želi

vuči njene sanke

jer je to veseli

Nije tata lijen

daleko od toga

al' se tim odvaja

on od društva svoga

Ali vrlo kratko

vrijeme on se mršti

dok ne počne dijete

od sreće da vrišti

Tada su mu grudi

pune neke sreće

zadovoljstvo mu je

sve veće i veće.

Višegrad, 5. decembar 2013.

TETKA

U posjetu kad mi

dođe moja tetka

istu priču priča

stalno ispočetka

Veli da sam slatka

kaže da sam bajna

da sam njena mala

ja zvjezdica sjajna

Da ću kad porastem

biti jako sretna

jer sam ja već sada

dobra i pametna

Da će oko mene

momci da se biju

jer ja imam oči

što se stalno smiju

Pustim da mi kaže

kako se ponosi

jer znam da mi tetka

čokoladu nosi.

Višegrad, 6. decembar 2013.

KUPANJE

Djeca se vesele

punoj kadi vode

tad su kapetani

što morima brode

Brod im je jedrenjak

il obična šajka

široka i lijepa

spremila ga majka

Plavog je šampona

tu usula malo

pa ko more plavo

kome ne bi stalo

Da se kupa, pliva

razdragano smije

k'o kapetan Nemo

hrabre bitke bije

Sve što živi, diše

svoje mlade ima

ptice se kupaju

iako je zima.

Višegrad, 10. decembar 2013.

DRAGI DEDA MRAZE

Dragi Deda Mraze

moj najdraži deko

djeca tebe vole

ali još po neko

Moj tata te voli

jer si jedne zime

dao mojoj mami

njegovo prezime

A mami si kad je

bila zima ciča

ti njoj darovao

mene anđelčića

Ali se kod bake

dogodila greška

dok ti gleda sliku

ta se čudno smješka

I sva djeca svijeta

grle te i mole

da nam tate naše

mame više vole.

Višegrad, 12. decembar 2013.

SKUFAJ MI MAMICE

Skufaj mi mamice

pašgete u sosu

da pozovem moju

drugaricu Bosu

Ja sam kod nje juče

jela menzljanicu

u pitama raznim

jedinu kraljicu

Mi smo odlučile

da jedemo bolje

da imamo više

radosti i volje

Jer ko bolje jede

taj bolje i uči

i ne mora mnogo

sa tim da se muči

Da bi brže raslo

bilo koje dijete

taj mora da jede

u sosu pašgete.

Višegrad, 13. decembar 2013.

KUĆICA ZA PTICE

Tata mi je napravio

kućicu za ptice pravu

pa je onda postavio

iznad vrata za ostavu.

Ja kroz prozor sobe moje

gledao sam duge dane

kako vrabac mlade svoje

uči da se tu nahrane.

A i svraka dugorepa

koju mačak žarko želi

za večeru on da ščepa

kućici se baš veseli.

Pa i ptice druge, razne

samo na tren kratko slete

do  posude poluprazne

malo kljucnu pa odlete.

Ali evo već par dana

kako strašna studen bije

smrzla im se, eno, hrana

ni do jela njima nije.

Višegrad, 14. decembar 2013.

KAKO NASLIKATI PJESMU

Bio nam je pjesnik

učiteljka veli:

Govoriće pjesme

znam to vas veseli.

Dok slušate vi to

nacrtajte meni

a pjesnik će potom

i da vas ocijeni.

Slušali smo pomno

sve te riječi divne

u grudima lijepo

od neke miline.

o maci i kuci

i šta njima fali

sve što pjesnik kaže

mi bi nacrtali.

U sred raznih boja

kad nam je kraju

pričao o sreći

ja nacrtah Maju.

Višegrad, 15. decembar 2013.

IZLET

Nije teško sjetiti se

tih dječačkih dana sreće

jer kad mu je lijepo bilo

zaboravit niko neće.

Učiteljka naša draga

povela je đake svoje

na brdo na izlet mali

sad pred školom mirno stoje.

Sve po dvoje za ručice

lagano se uz brijeg penju

iako je napor pravi

od sramote i ne stenju.

Kad su stigli igra poče

ispunio svako želju

pa tako im kraja nema

ni radosti ni veselju.

Pa dok momci loptu jure

curice su cvijeće brale

tako su se slike ove

u sjećanje urezale.

Višegrad, 15. decembar 2013.

ZALJUBLJENI VRAPCI

Sve što hoda, pliva, leti

bilo zimi ili ljeti

sve što pjeva, priča, trubi

mora da se i zaljubi.

A kada se to i desi

ona njemu kolač mijesi

on se sretan stalno smije

danonoćno nad njom bdije.

Za sve živo priča slična

svakome je muka lična

kao da su mali đaci

zaljubljeni su i vrapci.

A kad vrabac ljubi dragu

on dobije novu snago

da izdrži zimu ciču

da ispriča svoju priču.

Naduva se vrabac mali

na lednoj se grani hvali

zaljubljeni dživdžan kliče

na proljeće mladih biće.

Višegrad, 18. decembar 2013.