Početkom 70-tih sam pobjeđivao u govorenju poezije.
TECI VODO
Daj teci vodo ukleta
snovima mojim začeta
nek ruka moja ne stane
dok nova pjesma ne svane
dok čemer ukus ne stvori
dok krv se u srcu ne skori
dok nova nada ne plane
ili dok stare ne nestane
teci vodo teci
ili nemoj teći.
ZABORAV
Već s ljubomornim jutrom
i s maglom u brezinoj kosi
prokislim uspomenema
i ne dosanjanim snima
bivam stariji za jedan zaborav
Uvijek se ponešto otkine
i sklizne kroz procjep nepovrata
neki dobar vic neki tužan pogled
nešto što nas je nekada činilo srećnim
ili što je punilo grudi tugom
I tu su htijenja skoro beskorisna
Uzaludni su pokušaji da se nešto očuva
svježim i istovjetnim nekoliko godina
vremenom sve gubi svoj oblik
i postaje osnovna supstanca zaborava.
REKVIJEM NAŠOJ TOPOLI
Prva si sjećam se gorda i uvijek budna
pružala svoje radosne ruke
svakom novom danu
Jedino te je kiša znala rastužiti
LJudi su se oko tebe okupljali
kada god su morali neku mudru odluku donijeti
Ti si im iako nije služila kao savjetodavac
Jedino te je vjetar tjerao u plač
Zimi si nas uvijek skrivala u svoju toplu zavjetrinu
Nas od herojstva promrzle prve dječake Prvomajske
Onda bi nas s proljeća obradovala svojom visinom
Svi smo ti se divili a najviše mi koji smo tek prestajali biti dječaci
Tobom smo se kleli našim prvim ljubavima
a ti si uvijek mudro čuvala naše tajne
Tada su došli na glupu ideju oni manje romantični od nas
oni za koje je drvo samo drvo
U početku smo bili ogorčeni mi prvi dječaci Prvomajske
Sa smrću te naše topole gasnuo je pregršt lijepih snova sjetnih uspomena
Onda smo shvatili da će ove zime ta naša topola grijati dom novih dječaka
onih dječaka koji će se nekom drugom topolom kleti na ljubav
Možda će i plakati kada tu njihovu topolu budu sjekli
Mi nismo plakali
Mi smo bili tužni
i ponosni što naša toplo hrabro mre.
ODLAZIŠ
Još i sad vidim
i vrbu i rijeku i put i tebe
odlaskom nudiš mi kraj
Vrba ti maše dugo granama zlatnih niti
rijeka ti nudi sjaj večernji da srce zebe
put te uporno vodi u nepovrat će te skriti
I vrba maše
i vrba maše
i maše vrba a ti odlaziš
I rijeka nudi
i rijeka nudi
i nudi rijeka a ti odlaziš
I put vodi
i put vodi
i vodi put a ti odlaziš
I vrba
i rijeka
i put
i ja
a ti odlaziš
SANJA
Volio sam jedne zime jednu Sanju
Dok su se nijemi vrhovi planina
gordo dizali i pomalo tužno
dizali ka nebeskom beskraju
Ta je Sanja o kojoj pričam
u stvari i bila velika pričalica
Dok su nijema lica izvještačena i tupa
slušala vječno njena blebetanja
ja sam joj rekao da laže
I zamislite zaćutala je
Ćutala je ona ćutao sam ja
Gledali smo se dugo nijemo i bezizražajno
Nismo čekali ništa a htjeli smo mnogo
Da i to se može
Ko zna koliko bismo mi tako ćutali
da nije došlo proljeće
i mi smo se kao što to biva u proljeće
zavoljeli.
SAMO JEDAN TREN
Kad bih smio da volim
volio bih tebe
makar samo jedan tren
Svi bi rekli da je ljubav samo sjenka iluzija mojih nijemo saćuvanih
Kad bih smio da želim
želio bih tebe
makar samo jedan tren
Svi bi rekli da je ljubav samo sjenka iluzija mojih nijemo saćuvanih
Kada bih smio da sanjam
sanjao bih tebe
makar samo jedan tren
Svi bi rekli da je ljubav sam sjenka iluzija mojih nijemo saćuvanih
Kada bih smio
u stanju bih bio
voljeti tebe
makar samo jedan tren.
MOŽDA JE BILO
Možda je bilo šta da kažem
puno riječi puno nada
i eto sada ja se slažem
životom da mi ljubav vlada
Možda je bilo ne znam reći
nećeg čudnog u tim snima
o toj svojoj novoj sreći
pričam priče nove svima
Možda je bilo što da lažem
u toj vezi lijepih dana
da sad se nadam životu blažem
ili da mi mašta bude mana
Možda je bilo da dođe treći
maštanja moja on da kvari
jer tvome srcu on je preći
a ja sam ti samo prijatelj stari
Možda je bilo šta da kažem
Možda je bilo ne znam reći
Možda je bilo što da lažem
Možda je bilo da dođe treći
Možda je bilo . . .
Možda je bilo . . .
ŽVAKAĆA LJUBAV
Jednom davno prije mnogo zima
sretoh Marijana mjesečinom plovi
zavoljeh je sjetno kao što se voli
djevojka lijepa kao što je ona
Ali neku narav imala je glupu
jer sve dok je ljubim ona gumu žvače
ja je ljubim
ljubim
ona žvače
žvače
Al je ipak voljeh čudnije i jače
pokraj rijeke noću tamo kraj bazena
ja joj čitah Lorku a ona mi snena
reče da me voli i još toga mnogo
u zanosu sreće al znam da me laže
jer sve dok je ljubim ona gumu žvače
ja je ljubim
ljubim
ona žvače
žvače
I dok kiša pada i dok vjetrić piri
ljudi žele sunce srce da im grije
ne misle da stvari još i gorih ima
nego što je studen i košava zima
ima bome ima kada ljubav stane
jer sve dok je ljubim ona gumu žvače
ja je ljubim
ljubim
ona žvače
žvače
I s proljeća prvim kad se nova rađa
žvakača nam ljubav zbog sve većih svađa
raspade se snena u tami bazena
I danas se nekad Marijane sjetim
u snovima opet zbunjuje me ona
jer sve dok je ljubim ona gumu žvače
ja je ljubim
ljubim
ona žvače
žvače
KO ĆE TI SUTRA TE SUZE DA ČUVA
Jedne smo se noći u tišini sreli
mjesec ti je meku milovao kosu
u zagrljaju nježnom čekali smo rosu
rastati se nikad nismo više htjeli
A cijele noći lahor nježno duva
vrbino lišće tiho s tobom plaće
ko će ti sutra te suze da čuva
i ko će te voljeti od mene jače
Rosa pade tiho da nas ne probudi
i umi nam nježno uspavana lica
iz sna nas prenu cvrkut malih ptica
I vidjesmo sretni jutro kako rudi
A vjetar poče još jače da duva
vrbino liše tiho s tobom plače
ko će ti sutra te suze da čuva
i ko će te voljeti od mene jače.
MOJA LJUBAV
Nikada ti više neću reći da te volim
tako mi Sunca
i nikada više za tebe neću loviti vjetar
Ti u stvari ne zaslužuješ ni sve te zore
kad ih tako pospano gledaš
one pospanko moj mali zaslužuju fanfare
te zore
Ni večeri nisu više tako lijepe
ni večeri
Nekada su bile pune tvoga smijeha
i treptaja sad su gluve pune dugih ćutanja
prijete rastankom
Suze su ti više slane nego one davne
one prve
I pogled taj pogled nije više onaj
onaj dragi
Ništa više nije kao prije jedino moja ljubav
moja ljubav
Što se tebe tiče sve je gotovo sve
Ništa se tu učiniti više ne može ništa
Mogu još samo maštati o nama
o nama
Nikada ti više neću reći da te volim
tako mi Sunca
i nikada više za tebe neću loviti vjetar
nikada
vjerujem
nikada.
POŽELJEH DA TI NAPIŠEM PISMO
Poželjeh da ti napišem pismo nježno kao tvoja duša
ali ni jedne blage
toliko blage riječi ne nađoh
iako te volim
kada ljudi nisu izmislili ni jednu dovoljno nježnu riječ
Zaštom jednostavno nisam kipar pa da stijeni dam tvoj lik
što bi tada planina bila ponosna na tu svoju stijenu
Zašto bar nisam muzičar
pa da muzikom dočaram tvoj blagi drhtaj kada si srećna
Bio bih najtraženiji muzičar svih vremena
Jer nema te umjetnosti koja te ne može
i ne smije dočarati i oslikati toliko divnu kao što i jesi
Jedino pjesma zadrhti pred tim činom
ovako kao što sada ova pjesma
drhti.
VESNA
Vesna nije htjela
ili nije smjela
da bez riječi nijemo
napusti moj grad
Samo joj je trava
noću kada spava
šaputala tiho
da otići mora
Ideali njeni
nijemo oboreni
spavali su tiho
čekajući kraj
Lahor joj je blagi
vraćao san dragi
a stvarnost je gruba
budila iz sna.
A JA TE VOLIM
I cvrči cvrčak i šumi šuma
i sunce peče i voda teče
a ja te volim
I ne cvrči cvrčak i kiši kiša
i lijevi tip je veći jer je treći
a ja te volim
I prava trava i koljeno lijeno
i sreća veća što smo u tami sami
a ja te volim
I kaži laži i moli da ne boli
i idi vidi da l lažem kad kažem
a ja te volim.
JUTROS
Poslala me jutros zvijezda
da joj malo noći kupim
da dosija što ne uspje prošle noći
Poslala me jutros magla
da joj malo stakla kupim
da zamagli što ne uspje prošle noći
Poslala me jutros bijeda
da joj malo želja kupim
da uživa što ne uspje prošle noći
Poslala me jutros ljubav
da joj neke oči kupim
da izljubi što ne uspje prošle noći.
DOSTA MI JE
Dosta mi je
dosta
i tebe i mene
i sivila mutnog što mi grudi hrani
Ta gdje su ti dani
i slatki i slani
poljupci na rijeci u hrastovoj sijenci
Gdje su da zabruje
pubertetske struje
da te volim
a i ti
i ti da voliš mene.
NAPUSTIĆU NOĆAS
Napustiću noćas tebe i tvoj dom
bezglavo ću poći vjeruj bilo kuda
volio sam tebe srcem snagom svom
volio sam zalud ti si posve luda
Vrijeme tvoje ljubavi već je davno prošlo
šaputanja duga sad su samo snovi
i ćutanja dugih sad je vrijeme došlo
u tvome je oku znam već neko novi
Napustiću vjeruj naći ću već snage
i za taj prokleti čin otuđenja
oči su ti vlažne i prkosno drage
no ja hrabro zborim dušo doviđenja
Napuštam te zauvijek jer ja tako želim
odlazim u beskrj maštanja pred zoru
odlasku svome tako se veselim
sa srca ću skinuti ovu tešku moru.
ŠTA JE TO ŠTO TONE U MENI
Šta je to što tone u meni
ljigavo sivo i sveto
da li su možda to dani sneni
il ljubav moja je to
Šta to kroz men e teč e
u ludom vrtlogu krvi
i maš tu mi moju kreče
da stignem do tebe prvi
Šta mi to sjećanja vraća
u doba snova i nada
I da l mi je zbog toga jača
želja što dušom vlada
Šta mi to govori vječno
da ljubav je nešto kleto
jer ona živi srećno
a ja ko bolesno pseto.
NEŠTO KAO RIJEKA
Ti si nešto kao rijeka
tihi žamor za lijep san
utjeha si koja čeka
da joj svane novi dan
Nikad nisi htjela biti
mojih snova tiha rima
vječno želju ti ćeš kriti
a ja ću je reči svima
Neka tvoja topla ruka
putem zvijezda sreću traži
nek mi glas mi tvoj meka zvuka
poraženog boli blaži
Neka tvoje nježne oči
uspavanku meni daju
nek mi kažu da ćeš doći
opet u svom srećnom sjaju.
SJEĆAŠ LI SE
Sjećaš li se kako smo jednog jutra
u ono proljeće
pokušali da odpjevamo naljepšu pjesmui života
Umjesto na notnom sistemu linija
po žicama dalekovoda
su se poredale crne poslovno ozbiljne vrane glumeći note
Sjećaš li se kako se odmah zatim
sunce skrilo za oblak crnih misli
i dugo tražilo da mu oslobodimo put.
DIĆI ĆU POGLED
Dići ću pogled
dići ću glavu
dići ću ruke
ustat ću
Bacit ću pogl ed ka horizontu
klimat ću glavom u ppozadrav
pružat ću ljude za zagrljaj
krenut ću u nepovrat
Pogled ć e me voditi ka nadanju
glava će počivati u sjećanju
ruke će lebdjet u nićemu
a hodat ću vječno u mjestu.
HTIO SAM SINOĆ
Htio sam sinoć jedina moja cvijeće da ti berem
ali u oktobru kao za inat ne cvatu ljubičice
Zatim sam htio najdraža moja grudi da si derem
da mi nikad više tvoje vrele suze ne pokvase lice
Htio sam sinoć jedina moja Lorku da ti čitam
ali ti se stih pojma nemam zašto iza suza sakri
Zatim sam hio najdraža moja da sam gradom skitam
da mi društvo čine u tišini noći ti parkovi mokri
Htio sam sinoć jedina moja da svu ti ljubav dam
ali tebi ipak sad mi je tek jasno do nje nije stalo
Zatim sam htio najdraža moja da budem vječno sam
Lorku da ti čitam nikada mi više na um ne bi palo.
Htio sam sinoć...
htio sam...
sinoć....
VOLIM
Vim tvoj stih
tvoje tople rime
volim kad u njima
nađem svoje ime
Volim tvoj lik
tvoje tužne oči
u njima j e staza
kojom ćemo poći
ići ćemo negdje
putem tvojih nada
ići ćemo dugo
sa kišom što pada
Da li ćemo stići
Ikad u te dvore
što čekaju negdje
tu uz samo more
Volim tvoj san
ja u njemu živim
u svakom tvom stihu
ja se snu tvom divim
Volim tvoj glas
Ti ćeš njime moći
mene povest putem
kojim ćemo poći.
Novi Travnik, maj 1975.
I NE PITAJ
I ne pitaj da l su zore
isto sive kao prije
I ne pitaj da l se more
u sutonu tiho smije
I ne pitaj da li ptice
čuvaju još naše tajne
da l mi kiša mije lice
da l su moje oči sjajne
Ti ne pitaj ništa više
nemaš prava ništa znati
sad su samo moje kiše
i njih neću nikom dati
Još jedino vjetar zbori
ponekad o davnoj sreći
i šapuće tiho zori
jedino me san još lijeći.
Novi Travnik, 12.1o.1976.
TANJA
Kad na nebu zvijezda plane
i muzika sve nadjača
ti živjet ćeš divne dane
djetinjega smijeha plača
Sada spavaj drago dijete
Nek ti lijepa bude sanja
topla nježna i bez sjene
bratimice moja Tanja
Koliko će kiše pasti
poplavama da nam prijete
tolika ćeš ti porasti
lepršavo milo dijete
Sutra ćeš ti naći vrata
paučine lišća granja
vrata mira a ne rata
djevojčice mila Tanja.
Novi Travnik, 7. maja 1977.
CARICE MOJA
Ako me voliš a ja ti dođem
u neke divn e pijane sate
i onda krenu kroz men e za te
bujice sreće i jato snova
Hej znaj - ti tad ućuti
i ćutanjem me mrzi
i ćutanjem me voli
i ćutanjem učini da tuga ne boli
Carice moja
Vino i tuga kada se nađu
u istoj čaši u istoj zori
i onda srce istinom gori
bujicom sreć e i jatom snova
Carice moja.
Novi Travnik 26. avgusta 1991.
VOLIM SVE ŠTO NARCIS NUDI
Mislio sam da za mene
više neće svitat zore
mislio sam da će sjene
iz prošlosti da žubore
Mislio sam da će ruke
uvenuti od čekanja
mislio sam da ću zvuke
ugušiti iz sjećanja
Volim sve što narcis nudi
volim tvoje smijalice
u stanju sam da poludim
čim ugledam tvoje lice
Volim kad mi kažeš sj etno
da su kiše malo tužne
znam da kadkad lažeš spr etno
da su stare zime ružne
Ali evo desilo se
moja ruka vedrija je
moje oko srećom sija
Ja te volim - j a te volim.
Novi Travnik, 8.2.1979.
MOJA VANJA DUŠO SNENA
Kao neka davna sjena
opet mi se ista javiš
kao nada probuđena
mojom dušom ti se plaviš
Tvoje tijelo tvoje oči
tvoja kosa u svanuće
mislio sam sve će proći
sve što bij eše moje juče
Hej Vanja moja Vanja
da l¢ još trojke stepom jure
da li tvoja duša sanja
one naše davne bure
Ko se sada s tobom smije
moja Vanja dušo snena
ko ti blage ruke grije
moja nado promašena
Daleko su zime one
kad nam pjesma ljubav dade
dok jutarnja zvona zvone
samo za nas vrijeme stade
Sad je vrijeme sasvim drugo
Mene grli još gitara
Dobar dan ti želim tugo
Dobar dan ti pjesmo stara.
RIJEKA
Tako tiho teče rijeka
kao vrijeme oko mene
kao kada vrba čeka
da joj vratim uspomene
Nikad ova rijeka neće
Biti više naša Sena
nema onog šuma sreće
jer je vrba prevarena
Sad se vrba rijeci svija
sada rijeka vrbu tješi
doći će i dani ljepši
sunce sreće će da sija.
PETROVARADIN
Usnule sjene prastarog grada
i tiha voda Dunava
opijaju moja čula
još i sada
iako sam daleko daleko
I lijepe oči Eržike
plavlje od neba beskrajnog
lutaju mojim mislima
i kao u lavirintu
ne mogu izlaz pronaći
A pjesma sjetna tanana
iz duše smj erno pjevana
spongano nudi sjećanja
a noć je duga besana.
Pucarevo, 28.6.1985.
DŽERI LI
(Sanjici)
Moja mala Džeri Li
jesu li te prepali
svi ti plavi snjegovi
ili si mi tužna ti
Budi hrabra Džeri Li
to su samo ružni sni
Reci jednom hoću ja
Reci jednom želim ja
Reci jednom to sam ja
Daj ne plači Džeri Li
Znaš da su to foleri.
Pucarevo, 1.maj a 1986.
NIKADA VIŠE LJUBAV
Nikada više nikome neću reči da volim
I ako se to i desi ušutjet ću
Kao da su rijeke zanijemile u meni
A misli hrle u nepovrat
Došla si bila i nestala
A ništa se moga srca pitalo nije
Volio sam tebe i hirove tvoje nenadane
I bio sam spreman srce ti na dlanu darivati
Šaputati Jesenjina na tvoje uvce maleno
Ej drugovi znani
LJubav zloća jedna bj elosvjetska me opet slagala
U moju se srž uvukla i harala kao carica
Bio sam lud pametan n esretan sretan i sve tako
A kiše su lile neprestano u meni
Više nikada ljubav.
Pucarevo, 12. marta 1985.
I PLAČE BREZA
(Po Dučiću)
Svetu vatru bakreno nebo raspaljeno sija
crveni rijeka večernjeg žara htijenja
smaragdovih gora blijeda kao čežnja
u proljetnoj noći lasta gnijezdo svija
Usnuli vjetri šumarkom se kradu
da sruše gnijezdo lastavici jadnoj
dok traži hranu djeci svojoj gladnoj
dok plače beza u vjetrovom hladu
A mala zvijezda nestašno treperi
usnulu pjesmu srećnih obećanja
I srećna je lasta jer ponovo sanja
da su živa ptičad i da nema zvijeri
I plačem breza uzaludno želi
da Sveta vatra oči joj spali
jer vidje jednom ptičad gdje su klali
a ptičići samo živjeti su htjeli
Svetu vatru bakreno nebo raspaljeno sija
crveni rijeka večernjeg žara htijenja
smaragdovih gora blijeda kao čežnja
u proljetnoj noći lasta gnijezdo svija.
TEBI
Tebi kojoj istina i strepnja
u oku pakleno igraju kolo
nudim ljubav čvršću od stijenja
i srce na dlanu toplo i golo
Tebi kojoj se na usni svela
sva bjelosvjetska tišina što gori
nudim sva ćutanja i sva opijela
i nešto što srce mi tjera da se bori
Tebi što ti riječi bezglasno klize
iz oka što nešto nepostojano traži
nudim tugu da ti savjest grize
jer istine nema bez začina laži
Tebi što si tako prokleto lijepa
i svjesna toga si ponosno biće
pijana stih ti moja želja sklepa
al ne laži sada da to te se ne tiče.
ČEKANJE
Jednom davno mali dok sam bio
ja zavoljeh plavih očiju joj sjaj
a bila je lijepa i bio je maj
reći da je volim ja joj nisam smio
Želio sam ljubav kao žedan vode
sklonim se da tugujem tu u neki kutak
strpljivo sam čekao povoljan trenutak
ona ne dočeka već sa drugim ode.
Novi Travnik, 1970.
TO NIJE DOSTA
Ostavi ti nešto kao dio sebe
makar i u stihu da ti bude oko
pa kad čitaš dušo da ti savjest grebe
ja stremim sa stihom da odem visoko
Ostavi ti nešto da vam maštu pali
da vašom dušom moje riječi gaze
da i mi smo znajte nekad pisat znali
u dobu kad druga djeca jezik plaze
Ostaviti n eš to zbog čeg srce zebe
jer u vašoj duši sada vlada tmina
u snu želim da sjedim kraj tebe
i čitam ti stih kraj topla kamina
Ostaviti n ešto kao spomen mali
kao ova pjesma što misli nam zove
kao mirnog mora što nemirni vali
udaraju čamce što životom plove
Ostaviti n ešto kao dio sebe
Ostaviti neš to da vam maštu pali
Ostaviti neš to zbog čeg srce zebe
Ostaviti neš to kao spomen mali.
DILEMA
Kao sreće most duga se slila
od žalosne br eze prema tihoj rijeci
i pitanja mnoga ko u zagonetci
htio sam ti sada postaviti mila
Ali za te stvari treba srce j ako
lako je sa smj eškom pr omatrati dugu
ali da ti kažem da j a volim drugu
i da ću otići vjer uj nije lako
Zaš to br eza ćuti žalosno se svila
kao da sam nesrećnik jedini na rijeci
a pitanja mnoga ko u zagonetci
hti o sam ti sada postaviti mila.
KOLIKO
Koliko nijemih lutanja sjetom
umornog stiha što bolno rida
Koliko briga pčele za cvijetom
toliko bolnog kajanja i stida
Koliko htijenja za životom novim
da se n eš to novo oko mene desi
koliko ću moći r eći stihom ovim
toliko će lakši biti moji grijesi
Koliko varanja u igri života
niskih udarac a i prljanja duše
toliko preskakanja zabranjenog plota
toliko se moji i deali ruše
Koliko bolnih obećanja nada
iskrenih želja vjerovanja sreći
koliko plača zbog odbjeglog stada
toliko želja duše što ječi.
LjUBAV JE KUJA
Ljubav j e kuja koj a liže i grize
sve prema svojim trenutnim htijenjima
Ljubav za mene više nije
Riječi su smij ešn e ljubavne
ako iskreno nisu ni reč ene ni shvaćen e a govore o ljubavi
Ljubav za mene više nije
Ruke su duge i požudno drhte
i prave su samo ako dohvate ono čemu teže i budu dohvaćene
Ljubav za mene više nije
Oči su želja i tuga
u njima klija raste i vene ljubav a da o tome odlučivati ne mogu
Ljubav za mene više nije
Srce je farsa n esnivana tragedija kroz gusto granje
i samo za idiote nije
Ljubav za mene više nije.
Pucarevo, 13. marta 1985.
MOJOM NIKAD NEĆEŠ BITI
U polutami sobe dok sa prozora sjena
pokriva ti lice njegovu mirnoću
slušam kako tvoj a duša neizmjerna
prijetnjama mi svojim obećava samoću
Po katkada ti samo skoro neprimjetno
neki sjetni smješak zaleprša licem
Pokrivena nisi a doba nije ljetno
i već davno nježn e pobjegle su ptice
Kad bih samo smio u sanje ti ući
bezbolno po tebe i po tvoje čari
htio bih da saznam šta je to što mući
tvoj e toplo tijelo i sreću ti kvari
Znam da nikad mojom nikad nećeš biti
to drhtavo tijelo drugi će da ljubi
o tebi ko ženi ne želim ni sniti
jer teško je kad se č ak i u snu gubi.
DOK PLAMEN DRHTI
Tražeći temu za pjesmu novu
šibicu kr esnuh i gledah joj plam
žuta mu toplina izgara u slovu
stiha što iz grudi slijeva mi se sam
I dok plamen drhti sjećanje se vrati
u oku ti iskru još i danas vidim
suzno bi ti oko čekanje da skrati
ja ti se te suze besppomoćno stidim
Zatim te vidjeh kako pun a sr eće
hvataš vjetar rukama objema
na umorno ti tijelo ja donosim cvijeće
al šibica zgasnu druge više nema.
Novi Travnik, 28.10.1971.
KAKO JE LIJEPO
Kako je lijepo
kad se duše lome
neki nježni zvuci
neke stare zore
Kako je sretno
biće što te voli
da zbog tebe umiru
najtužnije boli
Ti si nešto novo
biće koje biva
ti si lijepi sanak
što se tajno sniva
Kako je tužno
kad se ruše snovi
kada se bez nade
sanjari i voli
Kako je sjetno
svako tiho veče
kad negdje kroz tebe
maštanje proteče.
Novi Travnik, 19.10.1979.
NAPIŠI MI PJESMU DRUŽE
(Pavlu)
Napiši mi pjesmu druže
o nježnosti ove žene
neka želje naglas kruže
uspavan e oči njene
Neka pjesma tvoja krene
krvotokom do mog srca
nek poželi nekad mene
da me grije poput Sunca
Napiši mi pjesmu neku
što će pjevat o ljepoti
neka tople suze teku
nek se sreća s tugom stopi
Ti napiši da ja pjevam
Nek ne bude pj esma tuge
Nek ponudi što ja nemam
Malo sreće za sve druge
želim pj esmu tvoju snenu
želim nadu da me grije
želim ludo ovu ženu
želim da se vječno smije.
OPROSTI MALENA MOJA
Oprosti malena moja
što snage ja nemam više
sada sam ko tužna rijeka
kojoj su potrebne kiše
Oprosti malena moja
ja sad već govorim tiše
ruka mi drhti ja starim
meni su potrebne kiše
I vjetri da ljubav vrate
I snovi da noći skrate
I tihi jecaj gitare
I zora da mi svane.
Novi Travnik, 16.1.1974.
ZAŠTO ME FORTUNA MRZI
U oku mi vrijeme stade
I kroz maglu šapat čujem
Kr eni opet ima nade
ja željama dušu trujem
Drhtava mi ruka traži
zadnju paru što se skrila
piće moje grudi snaži
da l je sreća što je bila
Krupijea pr sti brzi
vrte rulet nadu nude
zašto me Fortuna mrzi
što će biti neka bude
Prodao sam sve što mogoh
I propio nemoguće
samom sebi ne pomogoh
više n emam čak ni kuće
Dok se rulet dugo vrti
moja duša sreću sanja
neminovna ruka smrti
mene vodi put beskraja.
Pucarevo, 6. jula 1987.
BREZOVA DRVA
Nježno bijela kao grudva snijega
kora joj u tankim kaiš evima se ljušti
i mala krošnja iznad toga svega
malo me štiti dok kiša bijesno pljušti
Eto to je breza iako ne želim
suviše grubim riječima da vam pišem
o stablu sa kojim ludo se veselim
da nakon kiše mogu veselo da dišem
Zima je bila te tako i hladno
ni žive duše da ide po putu
samo jedno kuče smrznuto i gladno
kraj hladne peći šćućureno u kutu
A onda naglo kao grom iz neba
Sj ekiru zgrabih što j e iza vrata
sa stola uzeh zadnji komad hljeba
i vratih se tek n akon dva tri sata
U maloj sobi sad je sasvim toplo
i pas je pustio da ga san obhrva
pred kućom leži oboreno truplo
a pored šporeta jadna brezova drva.
ČUJEŠ LI
Čuješ li
vjetrovi više ne viju
Čuješ li
i kiše su stale
Čuješ li
ja starim
Ti to ne čuješ
a eto ja to sve čujem.
Novi Travnik, marta 1977.
U STANJU SAM
U stanju sam da za tebe
vjetru kažem da utiša
prisvojih te ja za sebe
zavidi mi čak i kiša
Možda moje nisu rime
kao što su nekad bile
u svakoj je tvoje ime
oči su se tu sakrile.
NEK RULETA NOĆAS KRENE
Nek ruleta noćas krene
nek se vrte snovi moji
neka gore oči njene
ja sam srećan što postojim
Zaplesat će sad žetoni
po zelenom stolu sreće
u grudima srce zvoni
napustit me luna neće
Na kocku ću dušu stavit
u oku će stati suza
šamp anjac će noćas sl avit
fortuna je moja muza
Kreni kolo sreće moje
Hazard liječi stare rane
na stolu su sanje tvoje
sjeć anje na davne dane
I loptica neka igra
ritmom moga ludog srca
nek skakuće kao čigra
šampanjac će sad da puca
Nada jeste svemoguća
dok se igra bilom mojim
kazino je moja kuća
ja ću igrat dok postojim.
Pucarevo, 6. jula 1987.
KIŠNI PETAK
U mome gradu svakoga petka
padaju kiše
Prvo ih dugo pospano nebo nudi samo
a zatim grunu kao kašlji nebeski
daleko tamo
Tada se čudim što olovka moja
sama piše
U mome gradu svakoga petka
padaju kiše
Kao po voznom redu oblaci se slože
u vrstu po jedan
zatim se malo stisnu dogovore
a dan ih je žedan
umjesto mozga komanduje srce olovci dapiše
U mome gradiu svakog petka
padaju kiše
one padaju i srijedom alim su najljepše
u petak
Danas kao nikada prije taj petak je
izuzetak
danas (Malena ti znaš) to nebo plače
a ne liju kiše.
TUŽAN SAM
Tužan sam
tužan do neba
Tuga mi dušu ispija
Moju dušu koja biješe
vrelo sreće melem rani
dušu koja nadom hrani
i raskida bezizlaze
Sad odjednom tuga koja
prići duši nije smjel a
baš u nju se uselila
pa piruje i šenluči
Razori mi snove plave
Rastjera mi prijatelje
vatru loži pod kazanom
u kojem se eto nađoh.
Novi Travnik, 27.2.1991.
BAŠ ME BRIGA
Baš me briga što si čudna
što si otkačena
ja znam da se iza plašta
krije prava žena
Baš me briga što si sjenu
stvorila od sebe
al me boli što si rekla
da nisam za tebe
Nikad više tugo
nikad više drugo
nikad više malena
nečeš biti voljena
Baš me briga što su noći
sada pune vina
ja znam da na srcu svome
čuvaš našeg sina
Baš me briga što će vrijeme
jednomr eći svoje
al me boli što zauvijek
gubim oči tvoje.
EH, DA MI JE
Ti si rijeka koja teće
mojim venama
proveo sam ludo veče
s drugim ženama
Tek kad sam te izgubio
saznao sam to
sve je ovo život htio
sve je suđeno
Eh, da mi je sunca vatra
plavog groma mač
slušal a bi svakog jutra
ti sudbine plač
Jezdio bih nebom sreće
sudbu gonio
a onda bioh svježe cvijeće
tebi donio.
Pucarevo, 9. maja 1988.
OD KAD PAMTIM
Od kasd pamtim šta se zbiva
oko mene i u meni
od kad moja tuga sniva
ja se ćutim zaljubljenim
Od kad ruka moja hrli
kroz valove tvojih vlati
od kad sunce mene grli
samo za te teku sati
Od kad dišem sva su jutra
samo za te procvjetala
svako moje novo sutra
ljubavlju si našom zvala
Od kad tvoje usne vrele
dodirnuše moje vlati
moje su se ruke klele
da će samo za te znati.
Novi Travnik, juni 1977.
NEMA TUGE
Tako tiho teće rij eka
nosi davne uspomene
vrba ko da nekog čeka
pruža vl ati svoje snene
Vj etar tužne snove nosi
magla krije objašnjenja
maš ta prijeti i prkosi
al ne nudi ostvarenja
Nema tuge suza nema
ničeg nema da nas budi
iz prošlosti što se ruši
u prazninu mojih grudi.
Pucarevo, 3o.1.1981.
TO JE KRAJ
Evo to je kraj
po svemu sada znam
po tvojim ćutnjama
i sitnim svađama
Ja znam to je kraj
svim mojim snovima
i ljubav sada mre
u tvojim očima
Ja snage nemam više
i neću da te molim
jer samo znaju kiše
koliko tebe volim
A moje duge noći
i tihe snene zore
sad ćute u samoći
zbog tebe i ne gore.
Pucarevo, 3o.1.1981.
POSLEDNJI SJAJ
Raskošno lijepa mladost se svela
u tiha oka ti dva
cvijeće u kosi haljina bijela
nadanja moja su sva
Onoga trena sa mnom si pošla
u vrtlog života mog
daj budi hrabra strepnja je prošla
strepnja od odlaska tvog
I nemoj više istino moja
pjesmama dražiti dan
nježnijim stihom nek ruka tvoja
donese najljepši san
Vjetar će tada s prokislom tugom
želje mi odnijeti sve
znam ti ćeš onda otići drugom
njemu dozivati sne
Sad zbogom tebi prokleta ženo
Vatra ti donijela kraj
na mome nebu i zvijezda nijemo
poslednji gubi već sjaj.
Novi Travnik, 19.1.1972.
SVE SU LJEPŠE MOJE NOĆI
Sve su ljepše moje noći
od kad tebe sretoh mila
jer dok ljubim tvoje oči
ne osjećam svoga bila
Sve su ljepše naše zore
jer sa njima ti me budiš
i dok naše usne gore
ti me grliš, ti me ljubiš
I ja tada bivam srećan
jer se smijem dušu grijem
znam da od sad biću vječan
svoju radost ja ne krijem
Sve su ljepše moje sanje
u njima si milo moje
ko prelijepo neko zdanje
što je svjesno snage svoje
Sve su ljepše naše sjene
na asvaltu dok se grle
i dok naše duše snene
u nov život sada hrle.
Pucarevo, 3o.1.1981.
BRIGADIRSKA HIMNA
Već u zoru truba nek¢ nas budi
lopata nam biće vjeran drug
mi idemo gradit domovinu
tim gradimo sami život svoj
Domovino majko naše moći
ti si zvijezda koja nama sja
ne žalimo za te našeg znoja
omladina mi smo Titova
Rad, drugarstvo, bratstvo i jedinstvo
to je snaga naših naroda
dolazimo iz grada mladosti
sinovi smo Novog Travnika
Nikada se ne bojimo rada
pjesma nama biće vjeran drug
“Braća Ribar”, udarna brigada
sad korača snagom drugarstva!
...
Jutros se želja u meni rodi
I krv mi tjera da se pjeni
Svaka se želja na isto svodi
Da poklonim sebe jednoj ženi
Jutros ja tako ulovih sebe
Maštanjem svojim plovim dalje
Ajkuli htjedoh gurnuti tebe
U njene gladne velike ralje
Jutros mi nešto kroz kičmu prođe
Jeza mi neka prožima grudi
U strahu da treći moj ne dođe
Natjerah ljubav da se budi
Jutros mi jutro tiho I sneno
Promače nijemo ispred nosa
I vidjeh samo kako lijeno
Nestaje u magli tvoja kosa.
Novi Travnik 28.lo.1971.
NE TRAŽI ME VIŠE
Nemoj da me tražiš u sumaglici
Tamo me više naći nećeš
Ne dozivaj kiše da me tebi vrate
Kako bi me mogla otjerati
Ovako je bolje
Uvukla si se u mene kada si to htjela
I isto tako si svjesno nestala
Tako je bolje
Kako bi rijekae tekle
Da ih ljubavi suzama nisu natapale
Kako bi lišće šumjelo
Da laži ne mile nenalazeći utočište
Kako bi luna svakog proljeća
Lažima svojim drskim
Nudila nove ljubavi
Za neke nove idiote?
Pucarevo, 13. marta 1985.
SUTON
Da li mi se još uvijek podsmijevaš
Iako je od preksinoć vječnost prošla
Toliko te volim da te više nikada voljeti neću
Lijepo je to umrijeti, sagorjeti u nekom
Kao ti u meni, a ja
Ja diot
Ni blizu srca tvoga bio nisam
Ostarih kraj tebe
U svega godina par
Tebi na dar
Pucarevo, 13.3.1985.
MORAO SAM OSTAVITI JESEN
Morao sam ostaviti jesen
I poći u beskrajno sutra
Imao sam snage i htijenja
Da stignem čak i tamo
Jesen me je gorko oplakala
A beskrajno sutra raširilo ruke
Da me prihvati u zagrljaj
Htio sam vrištati od radosti
Htio sam plakati od gadosti
Htio sam htjeti
Kao nekada smjeti
Ostaviti sve i vratiti se u jesen.
Novi Travnik, 14.1.1976.
PET ŽELJA
Pet želja u pukotini jave
odmaštalo je po pet svojih proljeća
Prva je želja odmaštala kišu
poredeći je sa njenim htijenjem
Druga je želja odmaštala lahor
i poredila ga sa njenim osmijehom
Treća je želja odmaštala cvijeće
i poredila ga sa njenim radostima
bile su to tvoje radosti
Četvrta želja je odmaštalanebo
poredeći ga sa njenim očima
to su bile tvoje oči
Peta je želja odmaštala rijeku
i poredila ga sa njenim odlaskom
to je bio tvoj odlazak
Svih pet želja je tako prokleto bilo u pravu.
Novi Travnik, 14.1.1976.
ODA MATURANTIMA ’73.
Večeras još samo želim,
zajedno da smo tu svi,
a sutra putima bijelim,
krenimo u zivot mi.
Ti dani sreće su prošli,
dugo bili smo skupa,
v2eć novi đaci su došli,
nije prazna mi klupa.
Životu našem u školi,
pjevajmo svi ovu odu,
radosti naše i boli,
odnese vrijeme u hodu.
Novi Travnik juni 1973.
JEDNE NEDELJE JE
OTIŠLA I NEDA
Jedne nedelje je
otišla i Neda
ne može da prati
jer prebrzo živim
ona hoće život od
mlijeka i meda
da samo nju gledam
i da joj se divim.
Rekoh, dušo moja ja
živim ovako
od kad znam za sebe
furam ovaj fazon
znam da tebi mene
pratit nije lako
draga ja ti imam
širi dijapazon.
Nego ako možeš bilo
bi mi drago
da zajedno ovaj mi
život živimo
i da nam života
uživamo blago
pa da mu se mila
zajedno divimo.
Veli da ne može,
okrenu se, ode
nikad mi se više ni
javila nije
proteklo je otad
Drinom mnogo vode
a njen mi se
smješak još u duši krije.
Čujem udala se ima
djece troje
da živi na selu i
lako joj nije
ovih dana čeka i
unuče svoje
al' i da je sretna,
vjeruj drago mi je.
Višegrad, 25.
avgust 2013.
POGREŠAN VOZ
Ne samo pogrešan
vagon ili kupe
ja ti uđoh greškom
i u pogrešan voz
tamo ko u filmu sve
drvene klupe
i ja se odvezoh u
drugom pravcu skroz.
Htio sam da dragu
iznenadim malo
da joj se pridružim
na plaži na kratko
ali šta sad mogu,
nije mi se dalo
krenuh ne znam kuda
što mi nije slatko.
Ubrzo mi priđe
djevojčurak lijepi
i ona je greškom u
vozu ovome
baš se čudi, veli,
kao da smo slijepi
pa ne znamo puta
prema cilju svome.
Slagah joj, izvini
ja putujem tako
pustim da me vodi
moje sudbine kod
jer tako ću vjeruj,
moći bar na kratko
probati ukusni
bujne mašte mi plod.
Na prvoj stanici sa
voza smo sišli
zbunjen ja ne pitah
ni kako se zove
vrlo kratko potom
mi smo se razišli
ovako po nekad dođe
mi u snove.
Višegrad, 26.
avgust 2013.
ROĐENDAN
Nikad znao nisam
poklone da primam
izgubim se kao da
sam na vjenčanju
pa lijepih sjećanja
zato mnogo imam
uživao sam u darova
davanju.
Još i danas pamtim
dok sam dječak bio
ja sam uvijek mali
za svaki rođendan
rokovnik od tate
redovno dobio
dnevnik bih počeo
da pišem na taj dan.
U njeg' sam pisao
pjesme ili drugo
šifrovanim pismom
unosio tajne
a ne bi ti bilo
kraja moja tugo
da neko pročita i dođe
do Rajne.
To joj je u krvi,
poznaje je svako
ona bi već vidim u
cijeloj školi
kao školski razglas
rastrubila kako
i bez dozvole nju
ovaj mangup voli.
I sad kad se sjetim
sa distance ove
ili kada neki
rokovnik ja vidim
ka djetinjstvu
ranom moje misli plove
poklone kad primam
još uvijek se stidim.
Višegrad, 27.
avgust 2013.
LAMPA PETROLEJKA
Kada vidim sliku
petrolejke lampe
tad krenu kroz mene
neke čudne struje
željezničkih pruga
posvuda su rampe
voza se sirena iz
daleka čuje.
Vidim da pred
rampom tu zaprega stoji
naprijed i na kraju
petrolejka gori
u svakome domu
planinarskom koji
struje nema ona sa
mrakom se bori.
Bila je moćna i na
divljem zapadu
petrolejki raznih
bilo je po svuda
kada mali grad se
nadao napadu
pogase se lampe i
čekaju čuda.
Eskimi na snijegu i
svaki svoj iglo
osvijetlio lijepo
jer lampu on ima
bure petroleja
poštom im je stiglo
i srećni su tada
k'o da nije zima.
Petrolejki lampi ja
se uvijek divim
mada rijetko za to
priliku ja imam
jer značajem svojim
i plamenom živim
stalno mami mene da
i o njoj pjevam.
Višegrad, 27.
avgust 2013.
TUFNE PLAVE BOJE
Imala si divnu
haljinu na tufne
na haljini bijeloj,
tufne plave boje
iste boje oči
velike ko krofne
brzo si mi ušla ti
u srce moje.
Na klupi kraj
rijeke a pod mjesečinom
prebrojati htjedoh
sve te tufne plave
al' ti skoči ljuto,
ja te smatrah finom
umalo mi tufne ne
dođoše glave.
Da se pomirimo dugo
mi trebalo
puno izvinjenja,
puno nježnih riječi
rekoh ti: izvini,
mnogo mi je stalo
tvoje plavo oko
srce moje liječi.
Govorio pjesme,
šalio se malo
pažljivo birao samo
što sam smio
a ni šarm mi
tada nije zafalio
umio sam ja to
mlađan dok sam bio.
I malo po malo
smješak ti se vrati
u početku skriven
mada jako mali
rekoh da te više
nikom neću dati
a onda smo tufne do
zore brojali.
Višegrad, 31.
avgust 2013.
KOBAC
Imao sam druga
zvali smo ga Kobac
brzi suri pogled
uvijek na oprezu
na cure je bio
uvijek spreman lovac
čim ugleda žensko
on je na potezu.
Hvalio se puno da
je Don Žuan
da ni jedna nije
odolila njemu
pa se šepurio kao
da je puran
znali smo mi dobro
da laže o svemu.
A njemu je bila to
jedina mana
u svemu ostalom bio
pošten i drag
al kad vidi žensko
u po bijela dana
skoči kao da je u
njeg ušao vrag.
„Loviću dok mogu,
ženiti se neću!“
vikao je pijan dok
smo se smijali
„Nema te koja će
srušiti mi sreću!“
pijani k'o i on mi
smo se rugali.
Ali kako lovac
često biva plijenom
ona za slobodom
uskrati mu nadu
dok smo mi čeznuli
za ljepotom njenom
on je oženio
najljepšu u gradu.
Višegrad, 1.
septembar 2013.
NE PUTUJEM VIŠE
Ne putujem više
imao bih kamo
godine me stisle a
nemam ni para
svako putovanje sad
odmaštam samo
bar za maštarije
imam puno dara.
Dok sam mlađi bio
ja putovah često
i obiđoh lijepo
cijelu domovinu
tako jednom dođoh i
u njeno mjesto
morao je kombi
mijenjat osovinu.
Dok čekasmo kombi
svratismo na kafu
pogleda me često od
susjednog stola
to su bili znaci
tad u meni lafu
a bila je brate
prelijepa do bola.
Mnogo dobrih ljudi
sretoh putujući
djevojaka mnogo a i
lijepih žena
ali se ne hvalih po
povratku kući
jer za mnoge nisam
znao ni imena.
Putovati volim,
biti negdje drugo
promijeniti mjesto
barem na trenutak
davno smo se sreli
željeznička prugo
sada samo dođem u
svoj radni kutak.
Višegrad, 2.
septembar 2013.
ULIČNA SVJETILJKA
SPAVA
Ulična svjetiljka
spava
na raskršću sna i
jave
i dok je zelena
trava
između tirkizne i
plave.
A šumi besana gora
koja nestrpljivo
čeka
da joj zacvrkuće
zora
i da oživi rijeka.
Svjetiljka parove
broji
što zagrljeni
prolaze
pazi da ne fali
koji
a mlađi joj tek
dolaze.
Srećna sa posebnim
žarom
čeka smješak na
licima
jer je sa znanim
joj parom
i beba u kolicima.
Tako godine prolaze
i mnoga odoše ljeta
dok joj parovi
dolaze
biće ljubavi i
svijeta.
Višegrad, 3.
septembar 2013.
NI BREZU DUGO NISAM
VIDIO
Ni brezu dugo nisam
vidio
i njenu nježnu
bijelu koru
ima ona značajan
udio
što sam često
opjevao zoru.
Jer jedna breza
sitna malena
drhtala je nježno
pod prozorom
kriva je njena
krošnja zelena
da ustajem rano već
s prvom zorom.
Gledajući kako grad
se budi
i prvi zraci s
istoka stižu
pa za svojim poslom
žure ljudi
a dimnjaci nebo
dimom ližu.
Kad pjesnik osjeti
tu milinu
pa kad ga lahor s
brijega umije
tad osjeti s gradom
svu blizinu
on mora pjesmom
dušu da grije.
Sa pjesmom ja sam
veoma lako
postao grada
sastavni dio
znao sam sve i znao
me svako
a brezu dugo nisam
vidio.
Višegrad, 4.
septembar 2013.
SA DRUGE STRANE
OGLEDALA
Poželim nekada ko
mala Alisa
da časkom uđem u
sobno ogledalo
pa da vidim kako me
stvarnost opisa
i da vidim šta je
od mene još ostalo.
A šta ako tamo teku
med i mlijeko
ako ljubav vlada pa
ni straha nema
da li će se tada
zapitati neko
kakve nam to život
čudne bajke sprema?
Ako je to stvarno
ta zemlja čudesa
zemlja zlobe,
mržnje, ratova i zala
onda nema druge,
tako mi nebesa
da mi smo sa druge
strane ogledala.
Višegrad, 9.
septembar 2013.
NEBOM MOGA GRADA
Još sijevaju nebom
krivudave munje
iznad lijepog moga
zavičajnog grada
još se dižu k nebu
oči pune sumnje
da l' nam sutra
nosi još patnje i jada?
Il' je došlo
vrijeme da i nama svane
da nam naša lica
sad osmijesi krase
da nam slično bude
k'o u one dane
kad su sretne bile
svenarodne mase.
Preuzeće ljudi sve
u svoje ruke
sami svoje sreće
postaće krojači
oni svoga srca
poslušaće zvuke
i vidjeće da su od
zlotvora jači.
Gledaćemo kako
ljepši dan se budi
i život će biti
ljudskih ruku zdanje
pa će ljudi ići
sreće punih grudi
kada nam se vrati
samopouzdanje.
A do tada smjerno
spuštaćemo glave
vrti ti ih
tužno duše pune sumnje
i sanjati samo tihe
zvijezde plave
nebom moga grada
još sijevaće munje.
Višegrad, 14.
septembar 2013.
TIŠINOM
ZANESEN
Pogasih
sve što svira, bruji, govori
da
osjetim toplu tišine milinu
ponekad
su duši potrebni odmori
a
Lorka reče: „Čuj sine moj tišinu.“
A
tišinu plavu kao pred svanuće
remeti
još samo zvonki pseći lavež
s
mačkama se jure oko moje kuće
znam
da budem sebi nemoguća davež.
Svježinom
se blagom najavljuje jesen
a
negdje daleko već sijevaju munje
a
ja k'o dječarac tišinom zanesen
maštam
kako kradem sa pijace dinje.
I
sad lijepo vidim, prikradam se noću
sa
još par drugara dok trgovac spava
lubenice,
dinje, biram koje hoću
istim
putem nazad, sakriva nas trava.
Na
Beginom brdu razbijamo bostan
jedemo
ga u slast veselo i žurno
musav
do ušiju ja se vraćam u stan
djetnjstvo
smo tako provodili burno.
Višegrad,
16. septembar 2013.
TETOVAŽA
NA DUŠI
Srednjoškolskih
dana ja se sjetim rado
kada
ih se sjetim zadrhti mi duša
i
gdje li si sada moja prva nado
s
tobom mi se opet naš stari rok sluša.
Iz
škole smo skupa vraćali se kući
sa
rukom u ruci dok glupi pas reži
sjedamo
na klupu, kesteni vrući
čarobno
je veče i pomalo snježi.
Sjedili
smo često kod mene u sobi
tu
je bio dobri nam stari gramofon
pjevali
su lijepo „Pro arte“ i Čobi
a
ploče su bile i marke „Diskoton“.
Na
plesne večeri subotom smo išli
dok
se nisamo znali pitala si ko sam
na
plesu smo samo jedno drugom prišli
dok
Đokica pjeva „K'o nekad u osam“.
Moja
vam je duša duboka k'o zjene
i
u njoj je samo velika stalaža
da
se u njoj slože lijepe uspomene
a
na duši mojoj ti si tetovaža.
Višegrad,
17. septembar 2013.
JELENA
BRINETA
Jelena
brineta po poslednoj modi
češljala
je kosu na takozvani paž
haljina
joj midi leluja kad hodi
a
broš na reveru posebnu daje draž.
Cipele
u skladu sa torbom i ružem
a
pogled s visoka na sve oko sebe
bilo
da se šeta sa psom il sa mužem
ako
joj se sviđaš gledala je tebe.
K'o
djevojka ona drugačija biješe
mirna,
tiha, skromna, sklona zaplakati
kad
joj neko kaže da je poput gejše
zbog
tog ona po tri dana gorko pati.
Ali
jedno veče okrenula je list
prvi
put je došla u salu nam za ples
i
u ludiom ritmu tad igrao se tvist
ta
je istjerala dugo skrivani bijes.
Poslije
toga sve je podredila sebi
i
momci su tada poludili za njom
ko
god da se sjeti pogriješio ne bi
kako
čvrsto gazi ka jasnom cilju svom.
Višegrad,
24. septembar 2013.
JESEN
U MOM GRADU
Legendo
grade
mladosti
moje
još
uvijek volim
parkove
tvoje.
I
drage ljude
sve
znana lica
i
plavo nebo
i
jata ptica.
S
jeseni volim
sve
tvoje boje
ostavih
tebi
i
srce moje.
Što
sam stariji
draži
si meni
ali
posebno
ove
jeseni.
Budi
mi vječno
radostan
i mlad
sjeti
se mene
barem
po nekad.
Višegrad,
29. septembar 2013.
KOD
MACE NA „BALKANU“
Maca
ima balkon, „balkanom“ ga zove
prijestolnica
mira, ljubavi i sreće
tu
prima jarane i stare i nove
i
svi koji dođu hvale njeno cvijeće.
A
i brat joj Gele baš je drugar pravi
ni
u duši svojoj on promjena nema
kad
im neko dođe Maca kavu stavi
a
kod Geleta se pivuška već sprema.
Takve
prijatelje svako uvijek želi
na
njenom „Balkanu“ politike nema
tu
se samo priča, šali i veseli
staro
dobro vrijeme vječita je tema.
Prijatelji
naši što su širom svijeta
k'o
paperje zlatno rasejani žive
svako
od njih želi da barem prošeta
svojim
rodnim gradom i da mu se dive.
U
mome životu svud je magla gusta
i
davno sam pao ja na suhu granu
i
sad molim nebo želja mi je pusta
bar
po sata biti na Macinom „Balkanu“.
Višegrad,
30. septembar 2013.
K'O
SUZE U OKU
U
kapi se kiše ogleda i Sunce
i
njiva nam rodna i orač dok ore
i
gomila đaka dok ih školsko zvonce
priziva
ka sebi odmah nakon zore.
A
kapi kiše su k'o suze u oku
voljene
drage dok čeka svog mornara
pa
se jadna boji da ga druga uze
jer
mu nije dala ružu iz njedara.
I
kapljice rose kao kapi kiše
čuvaju
u sebi mnogo lijepih slika
i
kada se vrba na vjetru zanjiše
i
kada se na zemlju spusti motika.
I
dok gledam kapi vrratih se u jutra
kad
je momkovanje već bilo pri kraju
nije
bilo bitno šta nas čeka sutra
živjeli
smo sretno k'o da smo u raju.
Ali
jedna suza sretno lice mije
suza
drage što je radosna do bola
jer
joj srce novo sad pod srcem bije
i
ta sreća nova venama nam kola.
Višegrad,
5. oktobar 2013.
VOLITE SE LJUDI
Samo ljubav prava
starost
usporava
za eliksir sreće
pokloni joj cvijeće.
I vidjećeš tada
kako biva mlada
a uz nju ćeš i ti
mnogo mlađi biti.
Dok se ljudi vole
jedno drugo mole
da bolove svoje
podijele na dvoje.
Kad neke dileme
il teške probleme
ne mogu da rješe
jedno drugo tješe.
Volite se ljudi
ne budite ludi
samo ljubav prava
starost
usporava.
Višegrrad, 8. oktobar 2013.
HOĆEŠ
DA BUDEŠ GLUMICA
Hoćeš
da budeš glumica
zvijezda
velikog ekrana
bićeš
mi mala suzica
u
tišini moga stana.
I
još si mi rekla kako
moj
mir te strašno sputava
da
samo ja mogu tako
da
budem bez svoga stava.
A
ne znaš malena moja
da
mi se kroz misli lome
i
laž i sebičnost tvoja
i
svašta još slično tome.
Volim
te a ne bih smio
jer
ti nisi vrijedna toga
i
grešku sam napravio
pustih
te do srca moga.
Zato
idi putem slave
i
sjajnih glamura
slava
će ti doći glave
i
život pun suza, bura.
Višegrad,
15. oktobar 2013.
MANSARDA
Bilo
je to davno na selu kod druga
oženismo
mlada valjana čovjeka
a
svadba k'o svadba, životu se ruga
pa
im poželismo sreću dovijeka.
Tri
dana se pjeva, jede, pije, slavi
svi
ćemo do kraja, onaj inat tvrdi
a
četvrto jutro bubnjevi u glavi
probudi
me čudno soba na mansardi.
Sjedila
kraj mene jedna dijeva bajna
i
vlažnom je krpom hladila mi čelo
bila
je prelijepa i bila je sjajna
a
oči joj kao u planini vrelo.
Reče
da se zove Dunja mlađa sestra
snajke
nam od sinoć i da samo želi
da
pomogne meni sklonit se od vjetra
koji
strašno duva k'o da se veseli.
Slagah
da se vjetra ja užasno bojim
da
će ako ode biti mi još teže
reče
da će mene čuvat tijelom svojim
i
uz smješak čudni pokraj mene leže.
Višegrad,
20. oktobar 2013.
LOV
Poslednjim
u sumrak letom
jastreb
je krenuo u lov
on
vlada ptičijim svijetom
koji
se sakrio pod krov.
U
strahu srca malena
drhture
golubljim ritmom
mrakom
dva oka svilena
lutaju
za večerom tom.
Crnog
mačka je domaćin
izjurio
iz doma svog
on
mora da nađe način
da
voli srca ranjenog.
A
draga koju on čeka
i
o kojoj snove snije
duše
nemirne k'o rijeka
a
u sebi bitku bije.
Ne
može biti odana
a
ljubavi mami je zov
u
purpurni sumrak dana
jastreb
je nadletio krov.
Višegrad,
31. oktobar 2013.
DOK GLEDAM STARE ALBUME
Gledam neke davne albume i mislim
kako sa vremenom ljudski lik se
mijenja
pa nas tako sudba sa životom sraslim
mijenja po volji jer nismo od
kamenja.
Van Gog je veliki jureć’
savršenstvo
da pronađe bolje, crvenije boje
zapao u čudno duše mu blaženstvo
pa je odsjekao nožem uho svoje.
Mnogi ljudi daju čitava bogatstva
da im skalpel duže ljepotu sačuva
pa ne mogu lako izać’ iz tog
ropstva
na kraju će vrijeme i njih da
oduva
Niko ne izmijeni što sudbina
skroji
zato nisam bolji ja na slici mojoj
“jer mi ova moja koža dobro stoji”
napisa Milica u pjesmi nam svojoj.
Zato i ne žalim što mi lik se
mijenja
i što mi se stalno leđa povijaju
duša mi je ista k’o i moja htijenja
pa nek gorom čarnom vuci zavijaju.
Višegrad, 3. novembar 2013.
MOJ
PUT
Svi
putevi negdje vode
i
svi nose izazove
preko
vode do slobode
neka
sila naprijed zove.
U
svakom je i dilema
ako
krenem šta ću naći
neprolazna
noć mi nijema
il'
ću sreću ja pronaći.
Putevi
su moji mnogi
vodili
me na sve strane
a
život mi moj prestrogi
stavlja
rampe i zabrane.
Imao
sam puno volje
k'o
za deset ja prosudih
tražio
sam uvijek bolje
i
u sebi i kod drugih
Pa
i sada kad su puti
mnogi
za me zatvoreni
moja
mašta šansu sluti
vidici
su otvoreni.
Višegrad,
7. novembar 2013.
IMA
NADE ZA NAS
Kroz
maglu nad gradom neki čudni zvuci
pa
izgleda kao da s nebesa stižu
uz
zvuke klavira smijeh i jauci
pa
mi neki trnci tik uz kičmu gmižu.
Al
to nije jeza što nesreću sluti
svečano
je kao da hor himnu poje
ispod
svega možeš violinu čuti
mješovite
misli u glavi se roje.
Da
li nam to nebo poručuje nešto
il
mi se za gore otvaraju vrata
ili
mi to mozak umiksava vješto
neko
osjećanje vrijednije od zlata.
Smijeh
se pojačava, jauci se gube
sa
maglom što blago klizi već uz stijenu
pa
Sunčevi zraci golubove ljube
probivši
se tiho kroz maglu k'o pjenu.
Eto
nebo takvu šalje nam poruku
da
ljubav u duši će donijeti nam spas
da
čovjek čovjeku svoju pruži ruku
da
jedino tako ima nade za nas.
Višegrad,
8. novembar 2013.
TRI
ŠEŠIRA
Po
ugledu na kafanu
dobre
stare Skadarlije
ne
tražismo piću manu
al
nam vino najmilije.
Nas
tri druga „mokra brata“
odlučismo
jednog dana
da
dođemo u tri sata
do
„Lovačkog restorana“.
Ali
ne k'o drugih dana
sa
kaputom bilo kojim
nego
novim od kangarna
svako
sa šeširom svojim.
Nas
tri druga, tri šešira
na
po sata crnog kilo
nema
moje srce mira
kako
nam je dobro bilo.
Vani
kiša, grmi, sijeva
dak
nam skori fajrunt prijeti
drugar
Ciga nama pjeva
i
pjesmu „Sjeti se sjeti“.
Višegrad,
13. novembar 2013.
OSJEĆAM
SE LOŠE NA PUTU DO DNA
Nesigurno
lebdim nad vulkanom bola
kada
mi otkinu najljepše parče sna
šta
mi vrijedi što je svaki život škola
osjećam
se loše na putu do dna.
Kroz
grudi mi struje olujni vjetrovi
a
u glavi strašni gromovi mi biju
svuda
oko mene ruše se svjetovi
samilosne
kiše iz očiju liju.
Skrhan
bolom što mi i dušu razjeda
k'o
slijepac bauljam ali guram dalje
borim
se za život sa malo izgleda
ali
ja se ne dam u njihove ralje.
Na
mene kidišu bjelosvjetske ale
oni
koji nikad ljudi nisu bili
još
im samo gladnim moje oči fale
i
da se pokorim toj ogavnoj sili.
Ali
nema šanse da mi kičmu slome
da
se mojim bolom naslađuju sada
da
se žalim na to više nemam kome
u
spasenje s neba ostaje mi nada.
Višegrad,
14. novembar 2013.
KRHOTINE SNOVA
Prije par mi dana Ciganka je prišla
sa željom da gata i sudbu proriče
volio bih da je mene mimoišla
nije meni žao ono malo siće.
Ja slab sam na djecu i njihovu sreću
a ona ih troje vukla je sa sobom
rekoh da ne želim i da ja to neću
da nisam postao sujevjerja robom.
Možda nisi, veli, al ja ću ti rečem
ne trebaju karte vidim ti u oku
ako ne pogodim, vene ću da sječem
ti imaš ranu na duši duboku.
Ali tu si ranu sam sebi stvorio
i svakim je danom održavaš svježom
mjesto da si lijepo nju zaboravio
ovako stvar praviš sve težom i težom.
Zahvali se smješkom na za djecu daru
ostavi me dugo da mislim o tome
kako može vidjet u očinjem žaru
krhotine snova što u men' se lome?
Višegrad, 19. avgust 2013.
PRAVA LjUBAV
Ja davno napisah da je ljubav prava
kada voliš onog koji voli tebe
kad iz obe duše buja ista lava
i kada bi za nju darivao sebe.
I sad tako mislim i rado se sjetim
poneke od mojih baš takvih ljubavi
kada od miline htjedoh da poletim
što ne može nikad da se zaboravi.
Jedan stari pjesnik davno lijepo reče:
„Sina moje mame nešto divno boli.“
najljepše se toga sjetiti u veče
tad je najstvarnij to kako te voli.
Onda pustim mašti neka je po volji
pa se raspoložen ujutro ja budim
i život mi bude nešto malo bolji
šanse su mi veće da ja ne poludim.
Da volio nisam, niti voljen bio
čega bih se sada ja rado sjećao
o čemu bih ove divne snove snio
i kroz pjesme svoje u život vraćao?
Višegrad, 29. avgust 2013.
VOLIO BIH BITI VJETAR
Kad bi moglo što ne može
nekad biti nešto drugo
riješiti se svoje kože
biti sjena magle dugo.
Ja bih rado vjetar bio
slijedio ti noge bose
pa u snove ti se skrio
i mrsio tvoje kose.
Il bih lahor bio nježni
što mirise polja širi
ili hladni vjetar snježni
u kojem su svi nemiri.
A proljetni povjetarac
privuče se parku bliže
vragolasti ko školarac
pa haljine dama diže.
Na jastuku pored glave
bio bih ti milo moje
pa te nježne lokne plave
udisao jer su tvoje.
Višegrad, 31. avgust 2013.
LATICE SU SUZE RUŽE
Latice su suze ruže
kad s jeseni vene
i te suze nebo stuže
u očima žene.
Da l' te voli il' ne voli
lati će ti reći
da li da te duša boli
il' se nadaj sreći.
Ružine su lati meke
kao drage ruke
kao tihi žubor rijeke
nose tajne zvuk.
Neki šapat, smješak sneni
ko zalazak Sunca
za tim znakom hrabro kreni
srce ludo kuca.
A kada ti dani prođu
kao lijepi snovi
pa ti na um lati dođu
ti sreću prizovi.
Višegrad, 9. septembar 2013.
LjUBAV STAROSTI PRKOSI
Uhvatuću vjetar što kroz šljivik juri
i raznosi maglu na sve strane svijeta
ukrotiću rijeku da više ne žuri
zaustaviću noć dok se Mjesec šeta.
Sve ću da uradim što mi je u moći
pa da ovo vrijeme prilagodim tebi
kako bi ti mogla opet meni doći
a onda ću tebe da darujem sebi.
Šetaćemo opet stazom prema brani
na kamenoj klupi odmarati duše
gledajući oblak, što nam maštu hrani
i nećemo dati da nam snove sruše.
Htio bih ti još i mnogo toga reći
koliko te volim, da si meni draga
za ruku ću dušo da te vodim k sreći
samo za nas jesen biće jako blaga.
Naslonit ćeš glavu ti na moje grudi
dok ti kosu vjetar blago s čela nosi
gledaćemo opet ljubav dok se budi
i dok kroz nas dvoje starosti prkosi.
Višegrad, 12. septembar 2013.
NESTVARNA
Kao da je magla žena
silueta samo njena
kao da priznanje čini
srebrenastoj mjesečini.
Luna s neba još gorjeće
vrijeme tiho već prolijeće
pijetlovi u lošem horu
najaviće skoro zoru.
A do tada djeva bajna
maglovita i nestvarna
sjediće na svojoj klupi
dok sve snove ne sakupi.
A te oči svevideće
toplim sjajem još gorjeće
kao kada zora sviće
i voljene uvijek biće.
Pjesniku su nadu dale
dok su svu noć zvijezde male
nevidljivu pređu prele
ja te volim moj anđele.
Višegrad, 15. septembar 2013.
KAD ZAPARAŠ NOKTOM
Kada me upoznaš ti ćeš znati mila
da sam ja u stvari nedosanjani san
i vidjećeš da si u mom oku vila
najljepši mi poklon za svaki novi dan.
Kad zaparaš noktom ti po mojoj duši
zamirisat će ti tad jorgovan plavi
ti ćeš zbacit okov što te samo guši
i trčaćeš bosa po još rosnoj travi.
A okovi tvoji gruba stvarnost to su
nedostatak volje da ih prevaziđeš
na tvoj zahtjev sada nebo zvijezde prosu
sa svog pustog brijega ti treba da siđeš.
Tada će za tebe prelijepa sonata
dočarati sjajna Jelisejska polja
pa ćeš sred Pariza iz ženskog inata
glumiti princezu koliko te volja.
Uvijek kad se vratiš u moju blizinu
rime moje će ti biti duši lijek
jer one ti nose mog srca toplinu
mada pusti sanjar ja sam ipak čovjek.
Višegrad, 19. septembar 2013.
MALENA
Kad vjetri ušute poneki mi lahor
šapne tvoje ime, Malena
još uvijek kroz misli zaleprša nježno
tvoja marama svilena.
Taj lahor donese kroz sjećanja radost
vrati me u naše dane
kada si uz smješak divila se svemu
mirisu ruže neubrane.
Toliko je toga ostalo u meni
kao tvoja uspomena
kada dušom klonem tvoj mi smješak dođe
kao trajna opmena.
Uvijek si bila ti na mojoj strani
a ja mangup, lola
pa i kad si ljuta ti si znala biti
pravedna do bola.
Ti si danas sretna, porodica brojna
ponekad se sjetiš mene
a ja u samoći još maštam o nama
lahor mi zacakli zjene.
Višegrad, 20. oktobar 2013.
SAD NEMA NI SJENE
Daj opet proteci mojim krvotokom
prodrmaj mi srce ti dodirom svojim
i probudi orkan tim prelijepim okom
evo na ivici hridina ja stojim.
Kažu da sam boem, možda nekad bio
pjevao uz vjetar sa zvijezdama u horu
sa Kazom i društvom u čergi sam pio
i glasniji bio od valova na moru.
Kao vuk samotnjak lajao na zvijezde
u život i ljude gorko razočaran
mrzio ljigavce što se kradom gnijezde
i muze Talije ljepotom očaran.
Ja govorih inim Jesenjina rime
kažu da sam bio i u tome dobar
kad kroz mene prođu tople moje plime
a kada ih nema hladan sam k'o grobar
Ja imao sam dušu a i ona mene
svađe su nam p'jane tekle svojim tokom
od takvoga mene sad nema ni sjene
daj opet proteci mojim krvotokom.
Višegrad, 1. novembar 2013.
LjUBAV ĆE DA DOĐE
Uplela si mi se među trepavice
i svu noć ih plela
pa otvorih oči jedva svađalice
pamet te srela.
Ne umiješ više ni da budeš nježna
drži te nervoza
ponekad si hladna kao ponoć snježna
hvata te viroza.
Smanji emocije, opusti se malo
sve će to da prođe
ako stvarno želiš, ako ti je stalo
ljubav će da dođe.
A kada se vrati u te ljubav bajna
ti voljećeš mene
pa i starost će nam mila biti sjajna
raj za uspomene.
Pa ćemo k'o nekad i u prkos svijetu
gradom prošetati
zagrljeni mila radujuć se ljetu
sjenke upletati.
Višegrad, 9. novembar 2013.
KAD SE DVOJE VOLE
Kad s jeseni kasne i klupe opuste
prvi sumrak malo ranije nam dođe
čovjek često gleda u oblake guste
neka tiha tuga u srca nam uđe.
Ali jesen može i lijepa da bude
kad se dvoje vole u dubini srca
pa kada se malo zajedno potrude
i svakome srce u džez ritmu kuca.
Ne plaši ih fijuk vjetra studenoga
niti tutanj groma što ga munje nose
ona se priljubi uz dragoga svoga
pusti da joj vjetar i pomrsi kose.
Zavjetrina dobra stablo je topole
dok nebo nad njima gromovima puca
nemoćno je ono kad se dvoje vole
na njegovim grud'ma njeno srce kuca.
On je čvrsto drži ko stamena stijena
ne da da mu išta sad preplaši lane
moćnijim ga pravi ta blizina njena
jednoga će jutra proljeće da svane.
Višegrad, 11. novembar 2013.
"Zorana"
Autor muzike, spota i pjeva - Zoran Ranković iz Bijeljine
Stihovi - Savo Škobić iz Višegrada